U noći između 8. i 9. rujna 1993. godine, na području sela Grabovica, smještenog u kanjonu rijeke Neretve između Mostara i Jablanice, postrojbe Armije Bosne i Hercegovine izvele su jedan od najstrašnijih, najgnjusnijih i najmorbidnijih ratnih zločina nad civilnim stanovništvom tijekom cijelog sukoba. U sklopu velike vojne operacije “Neretva ’93”, čiji je izravni cilj bio potpuno etničko čišćenje hrvatskog naroda s prostora Hercegovine i proboj prema moru, pripadnici postrojbi pod zapovjedništvom Sefera Halilovića, uključujući i zloglasnu sarajevsku 9. motoriziranu brigadu, upali su u selo koje je prethodno potpisalo sporazum o nenapadanju. Umjesto obećanog mira, uvezeni radikali i vojnici Alije Izetbegovića pokrenuli su opći val terora, zvjerski likvidirajući 33 hrvatska civila koji su ostali u svojim domovima, vjerujući da vojska ne ubija nedužne ljude.
Zvjersko ubojstvo obitelji Zadro i sramotna amnestija vojnog vrha u Haagu
Najboljniji, najkrvoločniji i najstrašniji simbol ovog nekažnjenog masakra jest sudbina obitelji Zadro. Krvnici su na najsvirepiji način ubili čitavu obitelj; najprije su iz pušaka likvidirali djeda Matiju, baku Jozu i oca Mladena, a potom su bez imalo milosti oružje uperili u majku Elzu i njezinu četverogodišnju kćer Mladenku Zadro. Četverogodišnja djevojčica ubijena je u naručju vlastite majke, a njezina pletenica ostala je natopljena krvlju, dok su stravične scene iz skrovišta gledala i preživjela braća Goran i Zoran, koji su ostali jedini svjedoci ovog uličnog linča. Iako su izravni izvršitelji poput Enesa Šarića i Nihada Vlajčića godinama kasnije osuđeni pred domaćim sudovima na mizerne kazne, Međunarodni kazneni sud u Haagu (ICTY) doživio je potpuni pravosudni krah, u potpunosti oslobodivši generala Sefera Halilovića zapovjedne odgovornosti, čime su stvarni strateški nalogodavci ovog genocidnog čina ostali nekažnjeni.
Slom sarajevske propagande i vječno sjećanje na 33 mučenika s neba
Ova mučna obljetnica i strašna svjedočanstva stoje kao neprobojan moralni štit povijesne istine pred svim modernim pokušajima sarajevske politike da kroz medije izbriše tragove vlastitih krvavih pohoda i nametne lažnu sliku o navodnoj isključivoj krivnji hrvatske strane. Pobjednički mentalitet i snaga naroda u Herceg-Bosni ne dopuštaju zaborav; dok službeno Sarajevo ustrajno šuti i skriva lokacije preostalih tijela ubijenih civila koja se i danas vode kao nestala, sjećanje na 33 žrtve Grabovice ostaje trajna brana anacionalnim ljevičarima i revizionistima na portalima. Sloboda koju danas živimo plaćena je krvlju ove nedužne djece, a suverena je dužnost svih institucija da se ime male Mladenke nikada ne prepusti zaboravu, već da njezina priča trajno grmi kao opomena i svjedočanstvo o cijeni opstanka na našoj svetoj zemlji.