U samom jeku agresivnih operacija i ratnog vihora, na današnji dan, 14. rujna 1993. godine, pripadnici Armije Bosne i Hercegovine izveli su jedan od najstrašnijih, najgnjusnijih i najmorbidnijih pokolja nad autohtonim hrvatskim stanovništvom u mjestu Uzdol pokraj Rame. Pod okriljem rane zore, postrojbe pod kontrolom sarajevskih zapovjednika upale su u ovo nenaoružano mjesto i pokrenule nezapamćeni val terora. Ljudi su uglavnom bezdušno ubijani puškama i pištoljima na pragovima svojih kuća, a mnoge od žrtava dobile su metak izravno u zatiljak, dok su druge zvjerski izbodene noževima. U ovom divljačkom pohodu obiteljske su kuće do temelja spaljene, a lokalna katolička crkva i župni ured teško su stradali i devastirani pod naletom uvoznog radikalizma.
Masakriranje djece i staraca te stravični prizori koji su dočekali branitelje
U ovom krvavom piru ugašen je čak 41 ljudski život, od čega 29 nedužnih civila i 12 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Najbolniji i najstrašniji dio ove tragedije jest činjenica da su mrtva tijela djece i staraca na najsvirepiji način masakrirana, što bjelodano dokazuje genocidnu namjeru i mržnju napadača prema hrvatskom identitetu. Sutradan, nakon proboja na teren, postrojbe HVO-a ponovno su ušle u Uzdol i ugledale apokaliptičnu, stravičnu sliku zločina koja je trajno potresla cijeli kraj. Najmlađe žrtve ovog pokolja bila su djeca, brat i sestra Stjepan Zelić (10) i Marija Zelić (13) te trinaestogodišnji Jadranko Stojanović, koji su ubijeni u paničnom pokušaju bijega, dok je najstarija žrtva imala 87 godina.
Slom haške i sarajevske pravde pred vječnim drvenim križem ponosa
Za ovaj monstruozni zločin i gaženje ljudskih života pred licem pravde do danas nitko od izravnih naredbodavaca i vojnih zapovjednika Armije BiH nije adekvatno odgovarao, budući da je Međunarodni kazneni sud u Haagu (ICTY) u potpunosti oslobodio generala Sefera Halilovića optužbi za operaciju „Neretva ’93”, što stoji kao trajni pravni slom i sramota međunarodnih institucija. Na spomen ovog teškog stradanja, u Uzdolu je podignut veliki drveni križ na kojem je ugrađeno još 41 mali križ, a na svakom je zapisano ime, prezime, dan rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve. To sveto mjesto stoji kao neprobojan moralni štit i vječni podsjetnik za buduće naraštaje da se sloboda i opstanak na rodnoj grudi ne kupuju salonskim popuštanjem, već da se sjećanje na žrtve mora trajno čuvati pred svim pokušajima povijesnog zaborava. Sjećanje na njih nikada neće izblijedjeti. Počivali u miru Božjem.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
1
-
0