Vučićeva operacija spašavanja: Tužilaštvo odbacilo najtežu optužbu protiv Milića, ali ostaje ona koja ga može koštati svega

Više javno tužilaštvo u Beogradu odbacilo je krivičnu prijavu protiv bivšeg načelnika Policijske uprave za grad Beograd Veselina Milića u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo Pomoć počinitelju nakon izvršenog kaznenog djela – i to upravo u trenutku kada Srbiji predstoje izbori, a Aleksandar Vučić sve teže kontrolira lavinu koja se kotrlja prema njemu. Milić nije slučajna figura: riječ je o dugogodišnjem Vučićevom suradniku i čovjeku koji je godinama bio izravna karika između vrhova vlasti i kriminalnih klanova koji su operirali pod zaštitom države. Ako Milić progovori – a on zna dovoljno da sruši sve – Vučiću nema spasa. Upravo zato ova “operacija spašavanja” nije slučajna ni pravno neutralna koliko se pokušava prikazati.

Što je tužilaštvo odbacilo i zašto to nije kraj priče

Tužilaštvo tvrdi da snimci nadzornih kamera, analiza baznih stanica i iskazi svjedoka nedvosmisleno pokazuju da Milić nije bio u restoranu “27” u noći 12. svibnja 2026. kada je ubijen A.N. te da stoga nije mogao pomagati u prikrivanju tragova zločina. Do tamo, formalno gledano, logika drži. No istraga se nastavlja po drugoj točki – neprijavljivanju kaznenog djela – jer je utvrđeno da je Milić u noći između 12. i 13. svibnja telefonom, od vlasnika restorana N.L., obaviješten o ubojstvu, i da to kao službena osoba nije prijavio nadležnim tijelima, iako je bio dužan. Drugim riječima: nije bio tamo, ali je znao. I šutio je. I to je dovoljno da istraga traje – i da Milić i dalje ostaje potencijalna bomba koja može eksplodirati u najgorem mogućem trenutku za beogradsku vlast.

Izbori se bliže, a svjedoci koji znaju previše moraju šutjeti

U Srbiji u kojoj pravosuđe odavno ne funkcionira neovisno o politici, selektivno odbacivanje najtežeg dijela optužnice šalje jasnu poruku: Milić se štiti dokle god šuti. Vučićev režim u predizbornom je razdoblju posebno ranjiv na sve što bi moglo povući konce prema samom vrhu – a Milićevo svjedočanstvo o vezama između organiziranog kriminala i državnog aparata sigurnosti upravo je ta vrsta bombe koja se ne smije aktivirati. Hoće li istraga o neprijavljivanju doista napredovati ili će i ona tiho nestati u labirintima srpskog pravosuđa – to je pitanje na koje će odgovor dati ne dokazi, nego kalendar.