Vučić se ruga Zagrebu: ‘Ne morate pisati NATO‑u, recite meni pa ću ja prijaviti’

Plenković je uoči sastanka Europskog vijeća u Bruxellesu komentirao srpsku hipersoničnu raketu zrak‑zemlja, kupljenu od Kine, kojom se Vučić posljednjih dana hvali i koju srpski tabloidi nazivaju „Zagrepčanka“. Premijer je javnost pokušao smiriti porukom da Hrvatska „ne očekuje da bi Srbija mogla u bilo kojoj varijanti doći u poziciju da koristi takvo oružje prema susjednim zemljama“, ali je istovremeno naglasio da „takvo oružje još nismo vidjeli na europskom teritoriju“ i da će o tome razgovarati s NATO partnerima.

„To je ozbiljno oružje, novi segment u arsenalu Vojske Srbije“, rekao je Plenković, podsjećajući da Hrvatska već godinama jača vlastite sposobnosti – od nabave Rafalea do ulaganja u kopnene i mornaričke snage. Time je poslao dvostruku poruku: izvana – da Hrvatska ne dramatizira, ali sve bilježi u okviru saveza; iznutra – da Beogradovo igranje hipersoničkim igračkama Zagreb neće prešutjeti, pogotovo kad ih srpski mediji imenuju po hrvatskom glavnom gradu.

Vučić: „Imat ćemo još raketa, neke još niste ni vidjeli“

Vučić je hrvatske reakcije iskoristio za još jedan show pred kamerama, ovaj put u Aranđelovcu. „Nisam znao da će postojati tolika histerija u Hrvatskoj zbog samo jedne rakete“, rekao je, dodajući: „Imat ćemo još raketa. Imat ćemo raznih raketa, neke još nisu vidjeli.“.

Na Plenkovićevu najavu da će Hrvatska o tome razgovarati s NATO‑om odgovorio je otvorenim podcjenjivanjem: „Što se toga tiče, neka uzmu više papira i što češće pišu NATO‑u, ali ne moraju se mučiti, neka samo meni kažu pa ću ja prijaviti NATO‑u. Kome god žele da prijavim, ja ću to učiniti.“. Uz to je još jednom ponovio mantru o „suverenoj Srbiji“: „Ovo je Srbija, ovdje Srbija odlučuje što će imati. Srbija je suverena i neovisna zemlja i Srbija će se moći sama obraniti.“.

Takva retorika savršeno se uklapa u njegov narativ posljednjih tjedana: s jedne strane tvrdi da „nema namjeru nikoga napadati“, a s druge strane javno govori kako se boji vojnog saveza Hrvatske, Albanije i Kosova, te da se Srbija mora spremiti za scenarij u kojem je okružena neprijateljima.

Hipersonici na Balkanu dok gori Iran

Dok SAD i Izrael vode rat protiv Irana i svijetu objašnjavaju zašto je važno da se sofisticirano oružje ne širi, Vučić demonstrativno kupuje hipersonične rakete od Kine i hvali se „premijerama“ kakve Europa još nije vidjela. Jutarnji podsjeća da je riječ o raketi koja leti brzinom većom od 5 maha, s mogućnošću izbjegavanja protuzračne obrane – ukratko, oružju koje se u pravilu povezuje s nuklearnim silama, a ne državom koja tvrdi da želi u EU.

NATO formalno poručuje da „prati razvoj situacije“, dok se u Hrvatskoj vodi rasprava treba li se na Vučićevo hvalisanje odgovarati javno ili hladnom diplomatskom linijom unutar saveza. Plenković je odabrao kombinaciju: za domaću publiku poruka da nema neposredne opasnosti; za Bruxelles – signal da Beograd na pogon Kine testira granice onoga što je prihvatljivo na Balkanu.

Ono što cijelu priču čini još bizarnijom jest činjenica da srpski tabloidi raketu nazivaju „Zagrepčanka“, a Vučić se na to samo nasmijao i rekao da „nema ništa s time“ – iako zna da takvi nazivi nisu slučajni, nego dio političkog folklora koji Hrvatima poručuje: vidimo vas u nišanu.