Aleksandar Vučić objavio je da su srpske sigurnosne službe u blizini plinovoda koji povezuje Srbiju i Mađarsku pronašle „eksploziv razorne snage“ na dionici Balkanskog/TurkStream plinovoda kod Kanjiže, tik uz mađarsku granicu. Riječ je o ključnoj energetskoj arteriji kojom ruski plin ide prema Mađarskoj i srednjoj Europi, pa je srpski predsjednik odmah nazvao svog političkog saveznika Viktora Orbána i poručio da bi prekid plina pogodio i Mađarsku i sjever Srbije. Orbán je nakon razgovora hitno sazvao sjednicu mađarskog Vijeća za obranu, a ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó incident je proglasio napadom na mađarski suverenitet i sigurnost opskrbe energijom.
Vučić i Orbán grade narativ o „napadu na suverenitet“
Prema službenoj verziji iz Beograda, vojska i policija otkrile su dva ruksaka s velikom količinom eksploziva i upaljačima na terenu kroz koji prolazi plinovod Balkan Stream/TurkStream. Vučić je poručio da se radi o „eksplozivu razorne moći“ i najavio opsežnu istragu, uz obećanje da će Orbána redovito informirati o svakom novom detalju. Mađarska strana zaigrala je istu melodiju – Szijjártó tvrdi da je riječ o „izuzetno opasnoj situaciji“ i poručuje da će Budimpešta zajedno sa Srbijom braniti energetsku sigurnost, pri čemu otvoreno sugerira da bi iza pokušaja sabotaže mogla stajati Ukrajina. Time se mađarskoj javnosti šalje jasna poruka: netko, po mogućnosti Kijev uz „Bruxelles“, želi Mađarsku kazniti zbog Orbánove proruske politike i protivljenja sankcijama na ruski plin.
Orbán je na hitnoj sjednici Vijeća za obranu naredio stavljanje mađarskog dijela plinovoda pod vojnu zaštitu, dodatno podižući dramatičnost situacije samo nekoliko dana uoči izbora. Istodobno, kroz javne nastupe i provladine medije pojačava narativ da je Mađarska na udaru „vanjskih neprijatelja“ jer odbija odustati od ruskog plina i slušati briselske naloge. Vučić, koji mjesecima balansira između Moskve, Bruxellesa i vlastitih unutarnjih problema, savršeno se uklapa u tu priču – i sam dobiva priliku glumiti žrtvu terorističke prijetnje na teritoriju Srbije, bez obzira na to postoji li ikakav jasan trag prema bilo kojoj strani.
Oporba i stručnjaci: smrdi na lažnu zastavu
No u Mađarskoj i dijelu međunarodne javnosti priča nimalo ne prolazi bez otpora. Glavni Orbánov protukandidat Péter Magyar – koji na izborima pokušava srušiti dugogodišnju vlast Fidesza – otvoreno govori da incident „miriše“ na unaprijed pripremljenu operaciju pod lažnom zastavom u režiji vlasti, uz podršku ruskih i srpskih aktera, kako bi se promijenio tijek kampanje. Podsjeća da su „tjednima stizala upozorenja“ da bi se upravo oko Uskrsa, tjedan dana prije izbora, moglo „slučajno“ dogoditi nešto na plinovodu u Srbiji – i to baš na dionici koja je ključna za Mađarsku.
Magyar traži da ga se uključi u rad Vijeća za obranu i upozorava da se incident ne smije koristiti kao izgovor za odgađanje izbora ili ograničavanje izlaznosti. Poručuje da bi korištenje ovog slučaja u kampanji bilo „otvoreno priznanje“ da je riječ o politički insceniranom događaju, osmišljenom kako bi uplašio birače i natjerao ih da se okupe oko Orbána. Sličan zaključak iznose i nezavisni sigurnosni stručnjaci, koji upozoravaju na „sumnjivo tempiranje“ – eksplozivi se „otkrivaju“ taman kad ankete pokazuju pad potpore Fideszu, a Orbán cijelu kampanju gradi na priči da samo on može „držati Mađarsku podalje od rata“.
Dodatnu težinu tim sumnjama daje i ranija praksa mađarskih vlasti – od stalnih optužbi na račun Ukrajine i Bruxellesa, do korištenja tema migracija, rata i energetike kao oruđa za mobilizaciju birača. Dio bivših obavještajaca za međunarodne medije priznaje da se već govorilo o mogućnosti „lažne sabotaže“ na plinskoj infrastrukturi u Srbiji kao instrumentu pritiska uoči izbora, i to upravo u režiji Budimpešte i Beograda.
Energija, Rusija i izbori – Orbánova omiljena kombinacija
Ne treba zaboraviti da Orbán već godinama gradi poseban odnos s Moskvom, odbijajući europske sankcije na rusku naftu i plin uz obrazloženje da su „ključni za mađarsko gospodarstvo“. Mađarska se oslanja na TurkStream/Balkan Stream kao glavni pravac ruskog plina, a Budimpešta je blokirala i multibijardni paket europske pomoći Ukrajini optužujući Kijev da „namjerno zaustavlja“ isporuke nafte prema Mađarskoj. Kijev s druge strane tvrdi da je dio infrastrukture onesposobljen ruskim napadima dronovima, ali za Orbána je puno korisnije politički upirati prstom u Ukrajinu nego u Moskvu.
U takvom kontekstu, priča o „eksplozivu razorne snage“ uz plinovod idealno se uklapa u Orbánov predizborni narativ: on kao „zaštitnik“ mađarske energije i mira, protiv „ratnohuškačkih“ prozapadnih političara koji bi, prema njegovim riječima, Mađarsku odveli u sukob s Rusijom. S druge strane, Magyar ga optužuje za „otvorenu izdaju“ zbog gušenja demokracije i potpunog podređivanja mađarske politike interesima Moskve, pa nije čudno da upravo u ovakvom incidentu vidi pokušaj da se kampanja prebaci na teren straha i teorija zavjere.
Za Hrvatsku i ostatak regije ova priča ima dvostruko značenje. S jedne strane, pokazuje koliko su naše granice i energija vezani uz političke igre Beograda i Budimpešte, a s druge koliko se lako sigurnosne službe i „pronađeni eksplozivi“ mogu pretvoriti u instrument predizborne manipulacije. Vučić i Orbán već su više puta dokazali da su spremni koristiti svaki krizni trenutak kako bi učvrstili vlast – pitanje je samo koliko će im ovaj put birači povjerovati da se sve dogodilo baš „slučajno“, baš sada i baš na plinovodu kojim teče ruski plin prema Mađarskoj.