Postoje heroji koje povijest nagradi. I postoje heroji koje povijest pokopa – dvaput. Jednom metkom, drugi put šutnjom. Blaž Kraljević pripada ovoj drugoj skupini. Karizmatični zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga za Hercegovinu, general Armije BiH, čovjek koji je zagovarao savezništvo Hrvata i Muslimana u trenutku kada su drugi crtali granice podjele – ubijen je 9. kolovoza 1992. godine u zasjedi kod Kruševa. Nisu ga ubili Srbi. Pucnjava je došla od strane saveznika. I do danas nitko nije odgovarao.
Iz Ljubuškog u legendu – životni put rodoljuba
Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u Lisicama pokraj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece. Poput mnoštva Hrvata svoga naraštaja koji nisu mogli živjeti pod komunističkom čizmom, otišao je u emigraciju. Vratio se kada je Hrvatska pozvala – i to ne kao političar, nego kao vojnik. Sudjeluje u osnivanju Hrvatskih obrambenih snaga, vojnog krila Hrvatske stranke prava, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Ubrzo mu je dodijeljen čin pukovnika, a potom je imenovan general-bojnikom Armije BiH i 2. kolovoza 1992. postao je član njezina Glavnog stožera.
HOS – vojska koja nije birala bojišnicu
Dok su drugi čekali zapovijedi i protokole, HOS-ovci su bili tamo gdje je bila krv. Branili su Vukovar, Dubrovnik, Gospić, Dalmaciju, Hercegovinu – nije bilo mjesta gdje HOS nije stao. Kraljevićeva vizija bila je jasna i neustrašiva: slobodna Hrvatska i slobodna Bosna i Hercegovina, zajednički oslobođene od četničke agresije. U tome nije pravio razliku između Hrvata i Muslimana – obje su nacije bile pod srpskim napadom, obje su zaslužile obranu. Na prisezi bojne Sokol u Čapljini, samo tri tjedna prije ubojstva, poručio je da je “najjače oružje ljubav za malog pogaženog brata koji ustaje i kaže cijelom svijetu – dosta je više gaženja!”
Kobni 9. kolovoza 1992. – zasjeda kod Kruševa
Nakon organiziranog sastanka s časnicima Teritorijalne obrane u Mostaru, Kraljević se s osam svojih najbližih suradnika uputio prema Ljubuškom. Oko 13 sati zaustavili su se na punktu HVO-a kod mjesta Kruševo na cesti Mostar–Čitluk. Bila je to zasjeda. Kažnjenička bojna HVO-a otvorila je vatru s udaljenosti od svega nekoliko metara. Za nepune dvije minute sve je bilo gotovo. Poginuli su svi: Blaž Kraljević, Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Tijela su pronađena u kombiju koji je krvario na semaforu pred Splitom.
Ubijen jer je bio previše moćan
Pitanje tko je naredio likvidaciju Blaža Kraljevića do danas je ostalo bez pravomoćnog odgovora – i to nije slučajno. Prevladavajuća teorija, utemeljena na kontekstu događaja, govori da je Kraljević ubijen jer je smetao projektu Herceg-Bosne i podjeli BiH. Njegova vizija zajedničke borbe Hrvata i Muslimana bila je u izravnom sukobu s ciljevima onih koji su BiH htjeli podijeliti. Slobodan Milošević kasnije je na Haškom sudu priznao kako je srpska strana pobijeđena upravo jer su se Hrvati i Muslimani posvadili – a Kraljevićevo ubojstvo bio je jedan od ključnih okidača tog sukoba koji je Beograd priželjkivao.
Počasti koje nisu nadomjestile pravdu
HSP ga je posmrtno unaprijedio u čin krilnika – najviši čin u HOS-u. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je 3. prosinca 1996. Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Pokopan je u rodnim Lisicama. Počasti su odane – ali ubojice nikada nisu procesuirane. Istraga je otvorena, nikada dovršena.
Zaboravljeni vitez – opomena živima
Blaž Kraljević nije bio savršen političar. Bio je vojnik, rodoljub i vizionar koji je umio vidjeti dalje od kratkovidnih interesa koji su ga ubili. Njegova smrt otvorila je put hrvatsko-bošnjačkom ratu koji je oslabio obje strane – točno onako kako je Beograd planirao. Tridesetčetiri godine poslije, ime Blaž Kraljević zaslužuje biti ispisano zlatnim slovima u svakom udžbeniku hrvatske povijesti. Umjesto toga, mnogi ga ni ne poznaju. I to govori sve o odnosu prema vlastitim herojima.