Venezuela je doživjela jedan od najrazornijih potresa u svojoj povijesti. U razmaku od svega 39 do 40 sekundi zemlja je lansirala dva snažna udara – prvi magnitude 7.2, a drugi još razornijeg intenziteta od 7.5 stupnjeva po Richteru. Epicentar se nalazio u saveznoj državi Yaracuy, zapadno od Caracasa, u blizini mjesta San Felipe i Yumare. Oba su udara bila plitka, između 10 i 22 kilometra dubine, što znači da se oslobođena energija gotovo u cijelosti prelila na površinu – s katastrofalnim posljedicama za zgrade, infrastrukturu i stanovništvo. Privremena predsjednica Delcy Rodríguez potvrdila je najmanje 32 poginule osobe i više od 700 ozlijeđenih, no te su brojke u trenutku pisanja još uvijek privremene i vjerojatno će rasti.
Povijesni razmjeri katastrofe
Da bi se razumjelo koliko je ovaj potres izvanredan, potrebno je pogledati povijest. Posljednji usporedivo snažan potres na sjevernoj obali Venezuele zabilježen je 29. listopada 1900. godine, s magnitudom 7.7. Današnji udar od 7.5 službeno je zaveden kao drugi najjači potres u povijesti zemlje – što znači da cijela jedna generacija, zapravo više generacija Venezuelanaca, nikada nije iskusila ništa slično. Stanovnici Caracasa potres uspoređuju i s onim iz 1967. godine, koji je imao magnitudu 6.3 i odnio više od 200 života, napominjući da je ovaj bio znatno gori i dugotrajniji. Geološki uzrok leži u plitkom horizontalnom smicanju duž rasjednog sustava koji tvori granicu između Karipske i Južnoameričke tektonske ploče. Taj je dio rasjeda dugo bio seizmički “zaključan”, nakupljajući energiju koja se sada naglo i ekstremno oslobodila.

USGS upozorava: broj žrtava mogao bi biti katastrofalan
Ono što posebno zabrinjava stručnjake jest kombinacija dvaju čimbenika – plitkoće udara i kvalitete gradnje. Velik dio stambenog fonda u zahvaćenom području čine zgrade od nearmirane opeke i ćerpiča, koje su iznimno ranjive na ovakve udare. Računalni modeli američke Geološke službe (USGS) procjenjuju da postoji 44 posto šanse da broj poginulih premaši 10.000, a oko 30 posto šanse da dosegne i više od 100.000 žrtava. To su zasad procjene, ne potvrđene brojke, ali govore o razmjeru mogućeg humanitarnog scenarija koji bi Venezuelu gurnuo u jednu od najvećih prirodnih katastrofa u povijesti Latinske Amerike. Situaciju otežava i to što se potres dogodio na nacionalni praznik – obilježavanje bitke kod Caraboba – dok je većina obitelji bila kod kuće i pratila utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, što povećava rizik od većeg broja zatrpanih u stambenim zgradama.
Paraliza infrastrukture i međunarodna pomoć
Na terenu vlada kaos. Proglašeno je izvanredno stanje u cijeloj zemlji, a priobalna država La Guaira, gdje se urušio golem broj zgrada i stambenih višokatnica, proglašena je zonom katastrofe. Međunarodna zračna luka Simón Bolívar u Caracasu potpuno je zatvorena nakon što su se u terminalima urušili stropovi. Obustavljen je rad podzemne željeznice, prekinuta je opskrba plinom u glavnom gradu radi sprječavanja eksplozija, a nastava je otkazana. Međunarodna zajednica reagirala je brzo – američki predsjednik Donald Trump i državni tajnik Marco Rubio potvrdili su hitno slanje specijaliziranih timova za potragu i spašavanje u sklopu USAID-a. Pomoć su odmah ponudili i poslali El Salvador, Brazil, Ekvador te susjedna Kolumbija. Koliko će ta pomoć biti dovoljna, pokazat će naredni dani – a broj žrtava, nažalost, gotovo sigurno će i dalje rasti.