Uzroci Oluje: Haaški sud i znanstvenici ogolili razmjere zvjerstava nad hrvatskim narodom!

Tijekom četverogodišnjeg postojanja takozvane SAO Krajine i Republike Srpske Krajine, od 1991. do 1995. godine, s tog je okupiranog područja nasilno protjerano između 170.000 i 250.000 Hrvata i drugih nesrba. Službeni podaci Haaškog suda (ICTY) te međunarodne organizacije Human Rights Watch bjelodano potvrđuju da je već do srpnja 1992. godine, kroz organizirani sustav terora, s okupiranih teritorija Hrvatske protjerano cjelokupno nesrpsko stanovništvo. Službene domaće procjene hrvatskih institucija navode brojku od oko 200.000 do 220.000 prognanih Hrvata izravno s prostora te pobunjeničke tvorevine, dok je ukupan broj prognanika u zemlji na vrhuncu rata iznosio preko 550.000 ljudi.

Znanstveno utvrđeni podaci o masovnim ubojstvima i likvidacijama civila

Osim masovnog progona, preostalo civilno stanovništvo, mahom starije dobi, bilo je izloženo fizičkom zlostavljanju u lokalnim koncentracijskim logorima te brojnim masovnim pokoljima poput onih u Baćinu, Saborskom, Škabrnji i Voćinu. Znanstveno utvrđeni podaci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, koje je javno iznio povjesničar Ante Nazor, za osobe stradale unutar granica same paradržave, izvan izravnih vojnih sukoba na liniji bojišnice, pokazuju da je ubijena najmanje 1.077 osoba nesrpske narodnosti. Među dokumentiranim žrtvama ubijenim na tom teritoriju pod kontrolom pobunjenika nalaze se 821 Hrvat, 78 Bošnjaka te 25 Mađara, dok su ostatak činili pripadnici drugih manjina.

Trajna opomena i slom svih pokušaja lažiranja povijesnih činjenica

Ove stravične brojke i dokumentirana svjedočanstva stoje kao neprobojan štit povijesne istine pred svim modernim pokušajima revizije koje redovito plasiraju beogradski radikali. Činjenica da su nedužni ljudi ubijani na pragovima vlastitih kuća samo zbog svoje nacionalnosti i vjere pokazuje genocidnu namjeru tog propalog projekta. Pobjednički mentalitet i moral hrvatskih branitelja, koji su u Oluji u potpunosti zbrisali tu zločinačku tvorevinu, donijeli su slobodu i mir na našu grudu. Sjećanje na žrtve obvezuje državne strukture da ustraju na ravnopravnosti i trajnom očuvanju sjećanja na Domovinski rat, jer se stabilna budućnost ne može graditi na prešućenim grobovima i nekažnjenim zločinima.