Uoči “krijesova”: “Dok se pale vatre u čast pobjede, netko drugi još traži kosti svojih najmilijih!”

Predsjednica HSP-a Marina Logarušić nije ostala šutjeti pred najavom paljenja Trnjanskih krijesova u organizaciji zagrebačkih vlasti. U snažnoj objavi na društvenim mrežama progovorila je o gorkoj istini koja se krije iza selektivnog sjećanja koje nameće politička ljevica.

“Žrtva je žrtva – bez suda, bez presude, bez glasa”

Logarušić je podsjetila na tisuće Hrvata ubijenih nakon rata – bez borbe, bez fronte, bez ikakvog suđenja – čiji su posmrtni ostaci desetljeća ležali po jamama i šumama dok su njihove obitelji umirале čekajući da ih se barem pronađe. Upravo u danima kada se u Hrvatskoj ekshumiraju nove masovne grobnice s posmrtnim ostacima nedužnih žrtava komunističkog terora, zagrebačke vlasti pale krijesove u čast te iste “pobjede”.

Selektivna istina nije istina

Logarušić je bez okolišanja imenovala problem: u Hrvatskoj postoje dvije kategorije žrtava. Jedne se oplakuju javno, uz reflektore, pokroviteljstva i gradske potpore. Druge se ostavlja tišini, lopati i zaboravu. “Ako je istina potrebna svima, zašto se u javnost gura samo selektivna?” – pitanje je na koje novi “antifašisti”, koji fašiste vide u svima koji ne razmišljaju kao oni, nemaju odgovor.

“Da traže istinu, nikada taj krijes ne bi zapalili”

Zaključak Logarušić bio je jasan i nedvosmislen: krijes koji se pali u čast komunističke “pobjede” ne može biti simbol istine i pravde dok god tisuće nevinih žrtava tog istog režima još čekaju da budu pronađene, identificirane i dostojanstveno pokopane. Dok jama Golubinka i desetci sličnih lokacija diljem Hrvatske još uvijek izdaju svoje mučne tajne, paljenje krijesova u slavu pobjednika zvuči kao ruganje žrtvama i njihovim obiteljima.