U Hrvatskom saboru tražena revizija udžbenika povijesti: “Zagreb nije bio oslobođen, već okupiran”

Svega dva dana nakon obilježavanja Dana antifašističke borbe, u Hrvatskom saboru održan je okrugli stol koji je postavio pitanja o kojima se u službenoj Hrvatskoj rijetko govori otvoreno – kako se komunistički režim Josipa Broza Tita prikazuje u školskim udžbenicima, relativiziraju li se komunistički zločini u nastavi povijesti i tko zapravo oblikuje sadržaj koji prima nova generacija hrvatskih učenika. Skup je organizirao saborski zastupnik stranke DOMiNO Igor Peternel, a na njemu su sudjelovali eminentni povjesničari, intelektualci i javni djelatnici. Poruka koja se provlačila kroz cijeli skup bila je jasna: više od tri desetljeća nakon osamostaljenja, Hrvatska još uvijek nije uspostavila nedvosmislen i suvereni odnos prema komunističkom naslijeđu, a to se posebno osjeća u obrazovnom sustavu.

Partizani nisu bili za demokraciju

Raspravu je otvorio Tomislav Jonjić, odvjetnik, povjesničar i kandidat na prošlim predsjedničkim izborima, osvrnuvši se na tvrdnje da su partizani postavili temelje demokratizacije Hrvatske. Jonjić je tu tezu odlučno odbacio, naglasivši da sisački komunisti koji se danas slave kao utemeljitelji slobode nikada nisu ni spominjali demokraciju – jer im ona nije bila cilj. Prema Jonjiću, cilj partizanskog pokreta nije bilo oslobađanje Hrvatske, već uspostava nove diktature, zbog čega smatra da Zagreb dolaskom Jugoslavenske narodne armije 1945. godine nije bio oslobođen, već okupiran. Upozorio je i na terminološki problem u udžbenicima – korištenje pojmova koji zamagljuju prirodu komunističkog poretka i koji su oblikovani još u prethodnom sustavu, a koji se bez kritičke revizije prenose na mlađe generacije. Pitanje Bleiburga, Križnog puta, logora i sustavne represije nad neistomišljenicima, prema sudionicima skupa, još uvijek nije dovoljno jasno zastupljeno u nastavi povijesti.

Tko piše udžbenike i čije vrijednosti prenose

Organizator skupa Igor Peternel postavio je pitanje koje je u srži cijele rasprave – tko oblikuje sadržaj koji se prenosi mladim generacijama i postoji li u procesu izrade kurikuluma stvarna transparentnost i pluralizam ili dominira uzak krug stručnjaka s jasno profiliranim ideološkim stajalištima. Nezavisni saborski zastupnik i povjesničar Josip Jurčević otišao je korak dalje, tvrdeći da se utjecaj komunističke propagande u hrvatskim obrazovnim institucijama nije prekinuo ni nakon osamostaljenja te da se demokratizacija nastave povijesti devedesetih godina nije dogodila u mjeri u kojoj je bila potrebna. Povjesničar Zlatko Begonja, upravitelj Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, istaknuo je da bi nastava povijesti trebala prestati s “poučavanjem prezira” prema svima koji su razmišljali o uspostavi samostalne i suverene Hrvatske, te da se treba okrenuti iskrenoj povijesti i osloboditi onoga što je nazvao “balkanskom poviješću” kao odrednicom. Istraživač Dominik Andreić bio je najkonkretniji u pogledu željenih promjena – više nacionalne povijesti, njegovanje kulturne baštine i žrtve hrvatskih predaka, te državno financiranje sadržaja koji promoviraju hrvatski identitet uz obustavu financiranja onih koji, kako kaže, urušavaju njegove temelje.