Na današnji dan, 2. svibnja 1995., po naredbi Milana Martića raketirani su Zagreb, Sisak, Karlovac i Jastrebarsko. Bila je to izravna i kukavička osveta za operaciju Bljesak – umjesto da se suoče s hrvatskom vojskom na bojištu, srpski agresor je odgovorio udarom na nedužne civile u srcu hrvatske prijestolnice.
Kasetne bombe na tramvaj, bolnicu i dom umirovljenika
Napad je izveden raketnim sustavom Orkan s granatama kasetnog punjenja – takozvanim zvončićima – koji su zabranjeni svim međunarodnim ratnim konvencijama UN-a. U 10:25 strahovite eksplozije prolomile su se Strossmayerovim šetalištem i Petrinjskom ulicom. Gotovo istovremeno granata je pogodila tramvaj pun putnika u Staroj Vlaškoj kod Draškovićeve. Pogođeno je dvorište gimnazija u Križanićevoj, naselje Pleso kraj Velike Gorice, a od bombi nisu pošteđeni ni Dječja bolnica u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište, Akademija dramskih umjetnosti ni Dom umirovljenika Centar. Sedam osoba poginulo je, a oko 200 ranjeno.
Martić se sam hvalio napadom – i završio u Haagu
Milan Martić sam je na televiziji priznao da je izdao naredbu za raketiranje Zagreba. Ta javna ispovijest vlastite zločinačke odluke koštala ga je slobode – osuđen je i pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu i pred zagrebačkim sudom. No presuda ne može vratiti sedam života izgubljenih tog jutra, ni liječiti rane svih koji su preživjeli taj napad.
Sjećanje koje ne smije izblijedjeti
Raketiranje Zagreba nije bila vojna operacija – bio je to teroristički napad na civile, izveden zabranjenim oružjem, s ciljem zastrašivanja i ubijanja nedužnih građana. Dan nakon tog napada, 3. svibnja 1995., operacija Bljesak je završena pobjedom – Zapadna Slavonija bila je slobodna. Agresor koji nije mogao pobijediti na bojištu pokušao je pobijediti ubijanjem djece, staraca i putnika u tramvaju. Nije uspio. Nikad neće.