Notorni gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ponovno je zaplakao na društvenim mrežama, ovaj put zbog postupanja hrvatske policije na ulasku u Hrvatsku. U dramatično intoniranoj objavi opisuje kako je zaustavljen, odveden u garažu, pregledan uz pomoć službenih pasa i odvojen od ostatka kolone, kao da se radi o nekoj spektakularnoj represiji, a ne o uobičajenoj graničnoj proceduri.
Umjesto da hrvatsku policiju doživi kao instituciju koja čuva granicu i provodi zakon, Stanivuković sve pretvara u politički performans. U statusu poručuje da se osjeća kao meta, sugerira da je riječ o “mučenju” i govori kako se takve scene navodno ne događaju u Banjoj Luci ni Republici Srpskoj. No fotografije koje sam objavljuje pokazuju tek ono što svaki putnik može doživjeti na bilo kojoj ozbiljnoj granici – detaljan pregled vozila i osobna kontrola.
Od “srpske Dalmacije i Like” do uvrijeđene žrtve
Ono što Stanivuković pritom prešućuje jest vlastita politička pozadina. Ne tako davno, isti taj gradonačelnik javno je govorio o “srpskoj Dalmaciji” i “srpskoj Lici”, crtajući imaginarne karte i prizivajući duhove devedesetih za potrebe vlastitog PR‑a. Tada je bio glasan, samouvjeren i “hrabar”, uvjeren da će jeftinim velikosrpskim parolama prikupiti koji politički poen više.
Kada se s tim istim riječima pojavi na ulazu u Hrvatsku, odjednom ga iznenadi što hrvatske institucije ne gledaju na njega kao na turistu s cvijećem u ruci. Čovjek koji je pričao o tuđem teritoriju kao o “srpskim krajevima” sada se šokira jer država koju je provocirao detaljno provjerava tko joj prelazi granicu. Hrabrost, izgleda, traje samo dok se priča, a nestaje čim dođu policija, carina i službeni psi.
Hrvatska policija radi posao, ne prati Stanivukovićev Instagram
Standardne granične procedure uključuju pregled dokumenata, vozila, prtljage i, prema procjeni policije, dodatne provjere sa psima ili u izdvojenom prostoru. Ništa od toga nije usmjereno samo na Stanivukovića, niti predstavlja izuzetak – to je svakodnevni posao hrvatske policije i carine na ulazu u državu.
Stanivuković, međutim, pokušava običan pregled pretvoriti u osobnu dramu i još jedan dokaz navodne “nepravde” nad njim i njegovim narodom. Umjesto da javno prizna kako Hrvatska ima pravo štititi svoje granice, on se na Facebooku predstavlja kao žrtva navodnog progona, zaboravljajući da se zakoni Republike Hrvatske ne mijenjaju po mjeri gradonačelnika Banje Luke.
Facebook gluma naspram realnosti granice
Cijela scena savršeno otkriva Stanivukovićev politički stil: veliko srce za kameru, velike riječi o “srpskim prostorima” u tuđoj državi, a zatim suze i kuknjava čim se suoči s posljedicama vlastite retorike. Kad je trebalo skupljati lajkove, Hrvatska je bila tema za mapiranje i preimenovanje. Kad treba objasniti zašto ga policija pažljivo pregleda, Hrvatska odjednom postaje zla i nepravedna.
Hrvatska policija, međutim, ne vodi politiku po njegovim statusima, nego po zakonu. Granica nije Facebook, a realnost nije Instagram story. Dok god ulazi u Hrvatsku, Stanivuković će prolaziti kroz iste procedure kao i svi drugi – bez obzira na to koliko puta će nakon toga pokušati zaplakati u javnosti i sebe predstaviti kao žrtvu.