Dugogodišnja autokratska vladavina koju je predvodio Aleksandar Vučić doživjela je svoj logičan i sramotan krah na ulicama Beograda. Suočen s masovnim prosvjedima studenata i naroda, koji su eksplodirali nakon korupcijskih skandala i pogibija uzrokovanih sistemskim nemarom državnog vrha, diktator je bio prisiljen podnijeti ostavku. Međutim, umjesto preuzimanja odgovornosti za slom institucija, masovno iseljavanje mladih i činjenicu da je Srbija dovedena na prosjački štap, Vučić je izveo panični zakulisni manevar. Odstupio je s mjesta šefa države isključivo kako bi oprao biografiju i ponovno jurišao na premijersku fotelju na izvanrednim izborima zakazanim za 25. listopada, ostavljajući iza sebe politički cirkus.
Monopol i licemjerje na vrhu države
Odlaskom Vučića, upravljanje državom privremeno je preuzela Ana Brnabić, dosadašnja šefica parlamenta, čime je postala prva otvoreno gay predsjednica u povijesti te tradicionalne zemlje, ali i u čitavoj Europi. Ovaj potez predstavlja apsurdni paradoks u državi u kojoj desna, konzervativna i vjerska većina drži posve suprotna stajališta, dok ista ta dužnosnica sada drži ključne državne funkcije. Njezino nametanje na tron države razotkriva krajnje licemjerje režima koji se pod svaku cijenu pokušava dodvoriti stranim moćnicima i globalističkim strukturama, dok na domaćem terenu priča o ljubavi prema “otadžbini”, pravoslavlju i tradicionalnim vrijednostima. Čak i tamošnje aktivističke udruge otvoreno govore da Brnabić, dok osobno uživa u svim povlasticama i obiteljskom životu s partnericom, nikada nije prstom pomakla za zajednicu, već je aktivno blokirala zakone o civilnim zajednicama kako bi očuvala vlastitu fotelju.
Slom srbijanske politike i gubitak Kosova
Dok tamošnja državna mašinerija pokušava zamagliti stvarnost ovim kadrovskim rošadama, činjenice bjelodano pokazuju potpuni poraz beogradske politike. Pod Vučićevom palicom, zemlja je ne samo ekonomski uništena i demografski ispražnjena, već je doživjela i konačni gubitak teritorija jer je samostalnost države Kosovo postala trajna i nepopravljiva realnost koju Beograd više ne može osporiti. Cijeli ovaj balkanski igrokaz tek je prozirni pokušaj skretanja pozornosti s povijesnih poraza režima koji se danas u potpunosti raspada pod teretom vlastitih laži, dok narod ispašta zbog desetljeća pljačke i moralnog posrtaja njihove vlasti.