SPEKTAKULARNA DOMOLJUBNA PJESMA IZ DRUGOG SVJETSKOG RATA

Tekst nove domoljubne pjesme „Domovina“ nastao je još 1942. u Zagrebu, a autor je hrvatski pjesnik Ljubo Bavčević. Stihovi su desetljećima bili skriveni u njegovu osobnom dosjeu zloglasne UDBE, gdje je uz ime ovog makarskog općinskog povjerenika zabilježeno da je „karakteran i pošten, mirne naravi i dobroćudan“, ali i da je „previše religiozan, što je prelazilo u fanatizam“ – tipična etiketa kojom je komunistički režim obilježavao vjernike i domoljubno orijentirane Hrvate.

Prije Drugog svjetskog rata Bavčević je bio pristaša Hrvatske seljačke stranke, a 1941.–1942. obnašao je dužnost općinskog povjerenika u Makarskoj, što ga je dodatno stavilo pod povećalo tadašnje jugoslavenske tajne policije. Upravo činjenica da su se stihovi „Domovine“ nalazili u UDBA‑inom dosjeu govori koliko je sustav bio alergičan na svaku snažniju kombinaciju domoljublja i vjere.

Vizualni narativ spota prati povijesni put hrvatskog naroda: od dolaska Hrvata u ranom srednjem vijeku, preko ključnih trenutaka borbe za državnost, pa sve do vojne pobjede u Domovinskom ratu. Kroz kadrove se isprepliću simboli srednjovjekovne hrvatske države, stradanja u 20. stoljeću, komunističkog progona i, konačno, stvaranja samostalne Hrvatske, čime „Domovina“ staje uz bok drugim snažnim domoljubnim pjesmama koje naglašavaju kontinuitet hrvatske državotvorne ideje.

lyrics: DOMOVINO (PORUKA IZ 1942.)

Domovino, majko sreće, Što mi te je dao Bog,

Kad Hrvatu svome reče –

Domovino, majko sreće, Što mi te je dao Bog,

Kad Hrvatu svome reče –

Uzmi pušku – hajd u boj! Hajd u boj! Hajd u boj!

Obrani me sinko dragi, Dugo sam se mučila –

Moja tuga – jao, meni, Opet bi me skučila.

Krvavi je put do slave, U konačni ideš boj –

Zbij redove, kreni smjelo, Hrvat mora biti svoj.

Krvavi je put do slave, U konačni ideš boj –

Zbij redove, kreni smjelo, Hrvat mora biti svoj.