Slavljenje genocida i doček lešine ratnog zločinca trajno zatvorilo vrata civiliziranog svijeta!

Službeni Beograd pokrenuo je novi val zaprepaštenja i najoštrije osude cjelokupne svjetske javnosti nakon što je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić organizirao svečani državni doček za lešinu osuđenog ratnog zločinca i krvnika Ratka Mladića. Nekadašnji zapovjednik obavještajnog i vojnog stroja, koji je krepao u zatvorskom kazamatu u Haagu nakon godina teških bolesti i moždanih udara, dočekan je uz državne i vojne počasti. Ovaj gnjusni čin bjelodano dokazuje kako službena Srbija ni nakon tri desetljeća nije osvijestila kakve su zastrašujuće i masovne zločine njezine postrojbe počinile na teritoriju susjednih zemalja. Svijet sa zgražanjem gleda na ovaj potez radikala Vučića, koji u očajničkom pokušaju spasa vlastite fotelje povlači poteze koji znače definitivno političko samoubojstvo i trajno zatvaraju svaku teoretsku mogućnost ulaska Srbije u krug civiliziranih država i Europsku uniju.

Slom briselske samilosti i financijski potop običnih građana

Ovaj sramotni povijesni skandal i povratak u devedesete gurnuli su Vučića, koji je ionako odavno marginaliziran, u potpuni i najdublji zapećak međunarodnih odnosa. Međutim, najveću cijenu ovog diplomatskog divljaštva platit će obični građani i pošteni radnici, s obzirom na to da će Bruxelles, nakon otvorenog veličanja genocida, pod hitno zamrznuti i obustaviti sve pretpristupne fondove i milijunske iznose koje je iz samilosti slala Europska unija. Dok srbijanske proračunske kase bilježe rasulo, tamošnja vlast pokušava prehraniti javnost novim valom nacionalističke mitomanije, koja je u srbijanskom društvu postala nacionalni sport. No, te ulične fore i jeftini pokušaji idealizacije zločinca u razvijenom svijetu ne prolaze jer su silni dokazi, dokumenti i videopriče o svemu što je Mladić činio i čemu je zapovijedao u ratu odavno pravno obrađeni i zacementirani u povijesti.

Život u strahu poput štakora i djelomično ispunjenje pravosudne pravde

Iako je teško reći da je pravda u potpunosti zadovoljena jer je krvnik prerano krepao prije otplate cjelokupnog duga, sudbina koja ga je snašla za života ostavlja jasan dojam kazne. Od nekadašnjeg bahatog generala JNA, Mladić se nakon rata pretvorio u jadnog bjegunca koji se poput miša skrivao po kojekakvim vukojebinama, provodeći godine u paničnom strahu od svakog šuma i koraka. Pravomoćna presuda za genocid smjestila ga je tamo gdje mu je i mjesto – među najveće monstrume u povijesti čovječanstva, nakon čega je uslijedilo dugogodišnje trunjenje u haaškoj ćeliji. Život u pelenama, s narušenim zdravljem i višestrukim moždanim udarima, predstavljao je barem djelomičnu naplatu za silne ugašene živote koje je prekinuo te za obitelji čiju je sudbinu u potpunosti uništio, a nikakve današnje kapele i parade u Beogradu ne mogu izbrisati trag sramote s njegova imena.