Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskoga sabora održao je u ponedjeljak, 17. kolovoza, izvanrednu sjednicu u Gospiću posvećenu slučaju nezakonitog odlaganja otpada na lokaciji bivšeg PPK Velebit. Na sjednicu su pozvane ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministrica zdravstva Irena Hrstić te glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Sjednica je prvotno bila planirana za prošli petak, ali je odgođena zbog velikog požara kod Omiša.
Tri točke dnevnog reda
Dnevni red sjednice obuhvaća tri točke. Prva je izvještaj Ministarstva zaštite okoliša i Ministarstva zdravstva o poduzetim aktivnostima, rizicima, planiranoj sanaciji te vremenskom i financijskom okviru. Ministrica Vučković je u petak iz Gospića poručila da je voda iz javne vodoopskrbe zdravstveno ispravna, a Ministarstvo je kontaktiralo između 60 i 70 inozemnih operatera radi mogućeg zbrinjavanja otpada s ilegalnog odlagališta. Drugi javni natječaj za sanaciju oko 4.500 tona opasnog otpada produljen je do 25. kolovoza, a raspisan je i natječaj za sanaciju 650 tona neopasnog otpada u vrećama s istim rokom za dostavu ponuda.
Druga točka odnosi se na prijedlog javnih saslušanja ministrice Vučković, direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Luke Balena, ministrice Hrstić, zamjenika glavnog državnog inspektora Ivana Samca, ličko-senjskog župana Ernesta Petryja, gospićkog gradonačelnika Darka Milinovića i drugih. Ako Odbor prihvati prijedlog, javna saslušanja održala bi se u utorak, 18. kolovoza, u Gospiću. Predsjednica Odbora Dušica Radojčić istaknula je da “stanovnici Gospića i okolice te cijele Hrvatske moraju dobiti informacije o procjeni rizika za zdravlje, o području potencijalne izloženosti i relevantnim putevima širenja onečišćenja, planiranim aktivnostima zaštite zdravlja te o planiranom tipu i vremenu sanacije.” Predsjednik Mosta Nikola Grmoja smatra da saslušanja nisu potrebna, uz obrazloženje da je “cjelokupna javnost upoznata s akterima i onim što se događalo.” Treća točka je prijedlog dopune Kaznenog zakona kojim bi se uveo ekocid kao najteže kazneno djelo protiv okoliša, a predlagateljica je saborska zastupnica Marija Selak Raspudić.
Razmjeri ekološke katastrofe
USKOK je početkom kolovoza objavio nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša za industrijski kompleks u Bilajskoj 50, koji je izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Vještačenjem je na lokaciji bivšeg PPK Velebit utvrđeno oko 37.000 tona otpada, od čega je gotovo 33.000 tona zakopano. Otpad je heterogenog industrijskog sastava, s velikim udjelom plastike, gume, tekstila i metalnih čestica. Utvrđeni su mikroplastika, povišene koncentracije teških metala te ekotoksična svojstva, a u podzemnoj vodi nizvodno od odlagališta pronađeni su PFAS spojevi — tzv. “vječne kemikalije” — pri čemu ta voda nije dio javne vodoopskrbe. U tlu su zabilježene izrazito povišene koncentracije bakra, antimona, olova i cinka, a na dijelu miješanog otpada potvrđeno je opasno svojstvo HP14 — ekotoksičnost.
Gospić zakopao 37.000 tona otrova — tko je znao i zašto je šutio?
Istraživanje je provedeno u sklopu Uskokove istrage protiv supružnika Josipa i Monike Šincek i ostalih uhićenih sredinom veljače 2025. Istraživači sumnjaju da su od početka 2022. do rujna 2024. organizirali uvoz plastičnog i drugog miješanog otpada iz Slovenije i Italije te dovoženje medicinskog i drugog otpada iz Hrvatske, a otpad su odlagali i zakopavali na području Varaždina, Gospića, Benkovca i Senja. Ukupno je 14 osumnjičenih i pet tvrtki. Oporbene stranke traže izvanrednu sjednicu Sabora i najavile su pokretanje procedure za izglasavanje nepovjerenja Vladi, a dolazak u Gospić najavili su i zastupnici parlamentarne većine.
Mještani u strahu
Željka Šikić živi u prvoj kući preko puta odlagališta, na oko 50 metara od mjesta na kojem je zakopan opasni otpad. Njezina zabrinutost seže daleko izvan pitanja vode iz pipe: “Naravno da sam zabrinuta s obzirom na to da je sad analiza potvrdila o kojim tvarima i spojevima je riječ. Ne samo zbog vode, o kojoj se sad aktivno govori i koja je u fokusu, nego i zbog čestica koje vjerojatno vjetar raznosi okolo od tog odloženog opasnog otpada. I to me jako brine. Kakva je kvaliteta našeg povrća i voća koje ovdje u blizini uzgajamo, odnosno može li se konzumirati?” Šikić je otkrila i da vodu iz pipe više ne koristi: “Želite li soka ili vode? Bez brige, nije iz pipe. Kupujemo je otkad smo doznali što se ovdje radilo.”
Njezina priča posebno je potresna u kontekstu ratne prošlosti. Brat joj je poginuo u ratu 1993. na Maslenici, a obitelj se usprkos svemu vratila u Gospić. “Ni rat nas nije mogao otjerati, vratila sam se ovamo iz Rijeke, završila srednju školu, fakultet. Zaposlena, udala se, dvoje djece… Brat mi je poginuo u ratu, 1993. na Maslenici… Nismo se dali odavde. A sad nakon ovog počeli smo razmišljati o odlasku. Takav je odnos prema obitelji branitelja. Kad god kiša pada, mene muka hvata, razmišljam kuda to ide dalje.” Umirovljeni časnik Hrvatske vojske i branitelj Josip Milinković, koji je na vrhu silosa protuavionskim mitraljezom branio Gospić u ratu, sažeo je situaciju gorkim riječima: “Prije rata taj je silos bio pun života, a danas je pun smrti.”
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0