Budimpešta živi pravi mali kulturni rat, i to doslovno – na mostovima, zgradama i javnim institucijama mađarskog glavnog grada. Liberalno-lijeva gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Gergelyjem Karácsonyjem agresivno koristi javni prostor za isticanje zastava i simbola LGBT pokreta, vješajući ih na gradske institucije i mostove kao da je riječ o službenoj gradskoj politici. Reakcija nije izostala. Organizacija “Naša domovina” (Mi Hazánk) fizički uklanja dugine simbole i na njihovo mjesto vraća mađarsku trobojnicu. Poruka je jasna i nedvosmislena: u Mađarskoj se smije vijoriti mađarska zastava, a ne simboli globalnih ideoloških pokreta koji nemaju nikakve veze s mađarskom tradicijom, kulturom i identitetom. Ono što se na prvi pogled čini kao sukob oko komada tkanine, zapravo je bitka za dušu jednog od najstarijih europskih gradova i jedne od najstarijih europskih nacija.
Ideološki jaz koji dijeli grad i državu
Situacija u Mađarskoj otkriva zanimljivu i pomalo paradoksalnu sliku. Dok je nacionalna razina vlasti godinama bila čvrsto konzervativna pod Viktorm Orbánom i Fideszom, glavni grad Budimpešta već godinama ide u suprotnom smjeru – gradonačelnik Karácsony i gradska vlast pozicionirali su se kao bastion liberalne, progresivne politike u konzervativnoj zemlji. To je dovelo do stalnih trvenja između gradske i državne razine, a “rat za zastave” samo je najvidljivija manifestacija tog sukoba. Konzervativci u Mađarskoj gradsku vlast optužuju da svjesno i namjerno provocira većinsko, tradicionalno mađarsko društvo, koristeći javni prostor koji pripada svim građanima za forsiranje ideologije koju većina tog istog društva ne dijeli. I teško je reći da takva optužba nema osnove kada se dugine zastave vješaju na mostove koji su simboli nacionalnog identiteta.
Magyar: Konzervativac koji igra po pravilima Bruxellesa
Nova vladajuća stranka Tisza i njezin lider Péter Magyar, koji je srušio Fidesz na recentnim izborima, zauzima specifičnu poziciju u ovom sukobu. Magyar se pozicionira kao konzervativac i zaštitnik kršćanskog naslijeđa i nacionalnih interesa Mađarske, ali za razliku od Orbána, naglašava vladavinu prava i bolju suradnju s Europskom unijom. Ta pozicija ima svoju cijenu kada su u pitanju ovakva konkretna pitanja. Povorka ponosa zakazana za 27. lipnja dobila je dopuštenje nove vlade – no ne zbog ideološke podrške LGBT agendi, već zbog pravnog pragmatizma. Nova vlast želi izbjeći financijske penale i sankcije Europske unije, koje su bile realna prijetnja u slučaju zabrane. Dopuštenje je dano kao pravo na slobodu okupljanja, uz jasnu poruku da se vlada ideološki s tim ne slaže i da mađarsko društvo ostaje utemeljeno na tradicionalnoj obitelji. To je kalkulacija koja ima smisla s pravnog i geopolitičkog stajališta, ali ostavlja dio konzervativne baze nezadovoljnim i s osjećajem da se popušta tamo gdje se ne bi smjelo.
“Naša domovina” ne čeka sudske presude
Dok nova vladajuća stranka bira institucionalni i pravni put, radikalna desnica iz stranke “Naša domovina” ne čeka sudske presude ni pregovore s Bruxellesom. Njihov odgovor na zastave koje gradska vlast vješa jest fizičko uklanjanje tih zastava i vraćanje mađarskih trobojnica. Za njih ne postoji kompromis kada je u pitanju mađarski identitet i javni prostor – ideološka bitka ne može čekati pravne procedure. Bez obzira na to što o takvim postupcima misle gradska vlast u Budimpešti ili europski birokrati, poruka je ista ona koju sve više Europljana šalje u različitim oblicima: postoji granica do koje su tradicionalna društva spremna tolerirati nametanje progresivne ideologije u vlastiti javni prostor. Mađarska je samo jedno od mjesta na kojima se ta granica počinje jasno ocrtavati, a Budimpešta je u ovom trenutku njezino najvidljivije bojišno polje.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
1
-
2
-
1
-
0
-
0
-
0