Desetljećima je zločinački komunistički režim bivše Jugoslavije kroz školske udžbenike i montirane državne proslave agresivno nametao lažni narativ o takozvanom “ustanku naroda Hrvatske” u Srbu, 27. srpnja 1941. godine, slaveći ga kao tobožnji početak antifašističke borbe. Međutim, povijesna istina, koja je punih pet desetljeća bila strogo skrivana, cenzurirana i proganjana pod prijetnjom zatvora, bjelodano razotkriva kako taj datum ne predstavlja nikakav civilizacijski ustanak, već krvoločni početak prvog sustavnog i planskog genocida nad hrvatskim narodom na području Like. Pod plaštem navodne borbe za slobodu, ujedinjeni četnički i partizanski odredi pokrenuli su opći i brutalni val etničkog čišćenja, s jasnim ciljem potpunog zatiranja i iskorjenjivanja hrvatskog katoličkog stanovništva iz tog dijela domovine.
Monstruozno pogubljenje obitelji Ivezić i bacanje djece u Dabsku jamu
Najbolniji, najgnjusniji i najmorbidniji dokaz te uvozne koljačke ideologije jest stravičan masakr nad nedužnom hrvatskom obitelji Ivezić iz zaseoka Brotnja kod Srba. U tom nezapamćenom divljaštvu, pomahnitali krvnici su u ljeto 1941. godine pohvatali i na najsvirepiji mogući način likvidirali čak 37 članova ove obitelji, među kojima je bilo najviše žena, staraca i nedužne djece. Žrtve su žive i polumrtve bacane u zloglasnu kršku jamu na nenaseljenom području Dabske kose, poznatu kao Dabska jama. Među zvjerski ubijenom djecom obitelji Ivezić nalazili su se i mališani od svega nekoliko godina, čija je jedina krivnja bila njihova nacionalna i vjerska pripadnost, što u svim međunarodnim pravnim okvirima predstavlja čisti školski primjer genocidne namjere.
Sramotno dopuštanje slavljenja zločina i novi nož u srce žrtvama
Uistinu je neshvatljivo, porazno i sramotno da moderna, samostalna i neovisna hrvatska država i danas, u 2026. godini, mirno dopušta službeno i javno obilježavanje ovakvih monstruoznih događaja u režiji istih onih koji pokušavaju rehabilitirati propali totalitarni sustav. Toleriranje provokativnih skupova na kojima se otvoreno ili prikriveno veličaju krvnici i simboli pod kojima je masakriran naš narod predstavlja novi, duboki i bezobzirni nož u srce svih hrvatskih žrtava koje su pale za slobodu ove zemlje. Dok se obiteljima ubijenih i preživjelim potomcima nanosi neopisiva bol i javna uvreda, političke kaste i zakulisne interesne grupacije radije biraju kukavički proračunski mir i dodvoravanje anacionalnim agendama umjesto da zakonski i trajno zabrane svako slavljenje crnih i crvenih zločinačkih pohoda na hrvatsku grudu.
Iskapanje kostiju nakon pola stoljeća i pronalazak spasonosnog groba
Kosti i posmrtni ostaci ovih mučki pobijenih Hrvata ostali su skriveni po nepristupačnim ličkim šumama i dubokim jamama sve do prije nekoliko godina, kada su zahvaljujući upornosti istraživača konačno ekshumirani iz mračne utrobe zemlje. Nakon više od sedam desetljeća potpunog zaborava i administrativne blokade, žrtve ovog terora dočekale su barem minimalno ljudsko i civilizacijsko pravo na dostojanstven grob. Na mjesnom groblju u Boričevcu napokon je organiziran pokop ekshumiranih članova obitelji Ivezić, čime su rijetki čudom preživjeli potomci i obitelji stradalih dobili sveto mjesto na kojemu mogu u miru zapaliti svijeću, položiti cvijeće i pomoliti se za duše svojih predaka koji su pali pod oštricama četničkih i partizanskih noževa. Ova povijesna istina stoji kao neprobojan bedem protiv svih modernih pokušaja rehabilitacije propalog režima, podsjećajući da se sloboda i mir ne mogu graditi na prešućenim grobovima.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
6
-
1
-
0
-
0
-
5
-
2