Puljak se probudila tek u oporbi: “Ne damo Poljud barbarima”

Ljevičarska političarka Marijana Puljak iz stranke Centar ponovno je pronašla temu za dramatičan status na društvenim mrežama – stadion Poljud. U svojoj objavi i istupima pred kamerama poručuje “NE DAMO POLJUD BARBARIMA!”, optužuje HDZ i gradonačelnika Tomislava Šutu za “barbarski napad” na splitski simbol, zaziva povijesne usporedbe s rušenjem Sustipana i tvrdi da Split ne smije dopustiti da Poljud “završi kao Spaladium Arena”.

Problem je samo u jednoj sitnici: upravo je Spaladium Arena spomenik njezinoj i HDZ‑ovoj nesposobnosti, dugovima koje Splićani otplaćuju desetljećima, a u vrijeme kad je Puljak bila u poziciji vlasti nije se dogodio nikakav veliki iskorak ni oko Arene ni oko novog stadiona. Danas, kad je u udobnoj oporbi, lako je vikati “ne damo Poljud” i dijeliti etikete “barbara”, ali čitajući komentare ispod njezinih objava jasno je da publika sve manje kupuje taj show – autogol slijedi autogol.

Poljud “uz bok Dioklecijanovoj palači i Svetom Duji”

Puljak u svom nastupu tvrdi da HDZ želi “srušiti simbol grada koji stoji uz bok Dioklecijanovoj palači i zvoniku svetog Duje na svim razglednicama svijeta” te naglašava da je Poljud “zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, a ne HDZ‑ova igračka”. Da, Poljud je od 2015. formalno zaštićeno kulturno dobro i jedan od najljepših stadiona na svijetu, autorsko djelo arhitekta Borisa Magaša, ali uspoređivati ga s Dioklecijanovom palačom ili zvonikom Svetog Duje zvuči kao da je netko odlučio miješati kruške, jabuke i tribine.

Kada političarka koja se predstavlja kao racionalna centristica krene govoriti o “barbarima” i “divljim hordama” koje ruše “kulturni identitet i simbole civilizacije”, a pri tom priču svodi na stadion i gradsku infrastrukturu, postaje jasno da više ne govori struka nego čisti politički marketing. U stvarnoj kulturi i baštini postoje norme, konzervatorske studije i projekti, a ne statusi pisani kao da je Poljud zadnji ostatak Rimskog Carstva.

Dok je bila na vlasti – Brodarica se vrtila na papiru, Poljud ostao kakav jest

Puljak danas kaže da “želi novi stadion” i da “Split i Hajduk zaslužuju moderan stadion”, ali ne želi rušenje Poljuda, nego gradnju novog stadiona na Brodarici, što je, tvrdi, “jedini logičan put” i nekadašnji plan njezine vlasti. Bivši dogradonačelnik Bojan Ivošević objašnjava kako su oni imali “transparentan plan u tri koraka”, sanaciju Poljuda, gradnju novog stadiona na Brodarici i tek kasnije, jednoga dana, razgovor o budućnosti postojećeg Poljuda.

Međutim, studija izvodljivosti koju je naručila nova gradska uprava jasno kaže da je izgradnja novog stadiona na Poljudu – uz rekonstruiranu Brodaricu kao manji objekt – financijski optimalna i proceduralno najbrža opcija. Izgradnja velikog stadiona na Brodarici uz obnovu Poljuda ispada skuplja i infrastrukturno složenija, dok je gradnja na obodu grada praktički neizvediva i najskuplja. Dakle, dok Puljak priča o “jedinom logičnom putu”, struka i brojke pokazuju nešto sasvim drugo – ali brojke, za razliku od slogana, ne skupljaju lajkove.

Šuta nudi referendum i konkretne opcije, Puljak dijeli etikete “barbara”

Gradonačelnik Tomislav Šuta, kojeg Puljak sada naziva “vođom barbara” i “barbarinom”, najavio je referendum na kojem bi građani Splita odlučili o budućem stadionu Hajduka. Studija izvodljivosti navodi da je rušenje starog i gradnja novog Poljuda uz rješenje Brodarice financijski i proceduralno najpovoljnija varijanta, a Šuta poručuje da će se u konačnici pitati građane, jer je riječ o projektu koji duboko zadire u identitet i novčanik cijelog grada.

Puljak taj pristup proglašava “barbarskim napadom”, tvrdi da su “divlje horde” krenule na kulturni identitet Splita, poziva se na akademika Nikolu Bašića i arhitekta Nenada Fabijanića te naglašava kako je Ministarstvo kulture jasno reklo da “dok god je obnova moguća, rušenja nema”. Na kraju traži tematsku sjednicu Gradskog vijeća “s relevantnim stručnjacima”, iako su baš stručne studije i iznesene brojke ono što osporava njezinu “jedinu logičnu” Brodaricu.

Kad argumenta nema, ostaju barjaci i Facebook slogani

Puljak tvrdi da “neće dopustiti barbarima da izbrišu lice Splita”, iako nitko ne predlaže da se Splitu izbrišu Dioklecijanova palača, Sveti Duje, Marjan ili povijesna jezgra – raspravlja se o sportskoj infrastrukturi, koju su generacije političara, uključujući i nju, godinama gurale pod tepih. U toj raspravi ljevica na čelu s Puljak opet pokazuje svoju podkapacitiranost: umjesto ozbiljne analize troškova, urbanizma, prometa i sporta, dobivamo usporedbe stadiona i palače, “barbare” i “divlje horde” te prizore performansa pred Spaladium Arenom.

I dok komentari ispod njezinih objava sve češće podsjećaju da je imala priliku rješavati i Poljud i Brodaricu, ali je ostavila samo planove na papiru, Puljak i dalje nastupa kao da se tek probudila u gradu u kojem je HDZ preko noći odlučio srušiti sve što voli. U stvarnosti, jedino što se pouzdano ruši svaki put kad krene ovakva kampanja jest ozbiljnost “hrvatske ljevice” koja Poljud stavlja uz bok Dioklecijanovoj palači – i uvjerava nas da je to vrhunac političke i kulturne argumentacije.