Hrvatska javnost i obitelji nestalih heroja već više od tri desetljeća traže istinu o sudbini dr. Ivana Šretera, najvišeg hrvatskog dužnosnika ubijenog u Domovinskom ratu, dok ključni akteri te ratne drame uporno šute. Dr. Šreter, predani liječnik, mirotvorac i predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju, postao je simbol patnje i nesalomljivog hrvatskog domoljublja. Unatoč činjenici da je pobunjene Srbe nazivao braćom i javno pozivao na mir i suživot, velikosrpski teroristi su ga 18. kolovoza 1991. godine presreli na barikadi u Kukunjevcu, oteli i odveli u zloglasni logor Bučje, gdje je prošao nezamislive torture prije likvidacije. Dok se posmrtni ostaci ovog hrvatskog mučenika i danas bezuspješno traže, u sjeni ove obiteljske i nacionalne tragedije stoji sramotna pregovaračka prijevara iz jeseni 1991. godine, u kojoj je izravnu ulogu imao šef SDSS-a Milorad Pupovac.
Obećanje koje nije ispunjeno
Svjedočanstvo o ovoj bezočnoj političkoj i ljudskoj manipulaciji ostavio je pokojni Slavko Degoricija, u to vrijeme zamjenik ministra unutarnjih poslova RH i glavni hrvatski pregovarač, u svojoj autobiografskoj knjizi “Nije bilo uzalud”. Prema Degoricijinim zapisima, Pupovac je u jesen 1991. godine došao u njegov kabinet panično tražeći oslobađanje dvojice srpskih liječnika, dr. Špire Kostića i dr. Branka Krivokuće, koje je hrvatska policija pritvorila jer su u bolnicama skrivali vojni arsenal i sanitetski materijal za srpske pobunjenike. Degoricija je tada postavio jasan uvjet: hrvatska strana će odmah pustiti srpske liječnike, ali Pupovac zauzvrat mora isposlovati oslobađanje zatočenog dr. Ivana Šretera. Pupovac je bez oklijevanja pristao na tu trgovinu i čvrsto jamčio riječima: “Ti meni daj ovu dvojicu, a ja ću tebi dovesti Šretera.” Hrvatska država je, vjerujući na riječ, odmah ispunila svoj dio dogovora i pustila srpske liječnike kojima, kako Degoricija svjedoči, nije pala ni dlaka s glave. Međutim, nakon što su njegovi sunarodnjaci bili na sigurnom, Milorad Pupovac je potpuno nestao, prekinuo svaku komunikaciju, a kada ga je izigrana hrvatska strana konačno uspjela locirati, hladno je izjavio kako su dr. Šretera ubili još prije nego što su pregovori uopće počeli.
Pitanja koja pravosuđe odbija postaviti
Ova povijesna činjenica otvara duboka, mučna i zakonski nezaobilazna pitanja na koja hrvatsko pravosuđe već desetljećima odbija dati odgovor. Ako je Milorad Pupovac u trenutku davanja obećanja znao da je dr. Šreter već mrtav, to znači da je svjesno lagao i manipulirao hrvatskim državnim vrhom kako bi spasio optužene srpske teroriste. S druge strane, ako u tom trenutku nije znao Šreterovu sudbinu, kako je moguće da je nakon toga doznao točne informacije o likvidaciji, a te ključne podatke, lokaciju grobnice i imena krvnika nikada nije predao nadležnim institucijama Republike Hrvatske? Kaznene prijave koje su podnosili domoljubni zastupnici i braniteljske udruge zbog sumnje u prikrivanje ratnog zločina i neprijavljivanje kaznenog djela godinama skupljaju prašinu u ladicama Državnog odvjetništva. Skandalozno je i nedopustivo da se čovjek koji je godinama kreirao političke procese u Hrvatskoj nikada nije našao pred istražiteljima kako bi pod prisegom i pod prijetnjom zatvorske kazne odgovorio na pitanje koje cijela Hrvatska ima pravo čuti: gdje se nalaze posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera? Pravna država i suvereni nacionalni ponos ne smiju kapitulirati pred političkim kalkulacijama, a zavjet šutnje o sudbini “hrvatskog Gandhija” mora biti slomljen, jer obitelji žrtava i cijeli hrvatski narod imaju ustavno i povijesno pravo na istinu i pravdu.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
3
-
0
-
0
-
0
-
1
-
1