Županijski sud u Varaždinu 19. lipnja 2026. izrekao je nepravomoćnu presudu u jednom od najtežih i najtužnijih slučajeva koji su potresli Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina. Roditelji dviju beba čija su tijela pronađena zakopana u dvorištu obiteljske kuće u Ljublju kraj Ljubeščice proglašeni su krivima i osuđeni na po 17 godina zatvora. Dvoje djece umrlo je zbog zanemarivanja i uskraćivanja potrebne skrbi — treće dijete preživjelo je, a sud je osuđenima produljio istražni zatvor do pravomoćnosti presude.
Što se dogodilo u Ljublju
Horor je otkriven prije gotovo dvije godine kada su u dvorištu obiteljske kuće pronađena tijela dviju beba. Istraga je utvrdila da su djeca, stara oko godinu dana, umrla zbog zanemarivanja i uskraćivanja osnovne skrbi između srpnja 2020. i prosinca 2024. Tijela su zakopana u dvorištu, daleko od očiju javnosti i institucija koje su trebale zaštititi najranjivije. Treće dijete preživjelo je — i upravo to preživljavanje jednog od troje djece otvara bolno pitanje o tome kako je sustav propustio prepoznati i reagirati na situaciju u kojoj su djeca bila godinama u smrtnoj opasnosti.
DOMOVINSKI POKRET NEĆE POPUSTITI: Penava pojašnjava suštinu rezolucije
Presuda: tri kaznena djela, 17 godina za svakoga
Prema priopćenju DORH-a, 40-godišnjak i 35-godišnjakinja proglašeni su krivima za dva kaznena djela povrede djetetovih prava koja su rezultirala smrću te jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu trećeg djeteta koje je preživjelo — sve počinjeno u vremenu od srpnja 2020. do prosinca 2024. u mjestu kraj Novog Marofa. Svakome je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 17 godina. Presuda je nepravomoćna, a istražni zatvor produljen je do pravomoćnosti.
Pitanje koje ostaje bez odgovora
Godinama su u toj kući umirala djeca. Godinama nitko izvana nije znao — ili nitko nije reagirao. Hrvatska ima sustav socijalne skrbi, ima centre za djecu, ima mjere zaštite. Kako je moguće da dvoje djece umre od zanemarivanja, bude zakopano u dvorištu, a sustav to ne prepozna? Presuda od 17 godina zatvorom donosi određenu mjeru pravde — ali ne vraća izgubljene živote, i ne odgovara na pitanje što je propustilo i tko snosi institucionalnu odgovornost.