Hamza O., državljanin Maroka sa stalnim boravkom u Hrvatskoj, krajem lipnja prošle godine na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu u službenoj je prostoriji policije brutalno napao mladu policajku koja je od njega samo tražila dokumente. Kad je utvrdila da kod sebe nema isprave i odvela ga u prostoriju za obradu, Marokanac je potpuno podivljao: počeo ju je udarati šakama u glavu, hvatao za kosu, vukao hodnikom, razbijao joj glavom o zid i bacao na pod, dok je ona pokušavala doći do lisica i službene veze.
Policajka je, prema njezinom iskazu, cijelo vrijeme dozivala pomoć, u jednom trenutku je uspjela nogom udariti napadača u međunožje, ali ju je on ponovno oborio i nastavio tući, ponavljajući istu rečenicu i potpuno ignorirajući njezine naredbe. Spasila ju je čistačica koja je u jednom trenu ušla u hodnik i počela vrištati, što je napadača natjeralo da je pusti i pobjegne kroz sporedni izlaz na perone; policija ga je uhitila tek sljedećeg jutra. Zbog zadobivenih ozljeda policajka je tjedan dana provela na Odjelu neurokirurgije KBC‑a Zagreb s potresom mozga, nosila Schanzov ovratnik, imala ukočen vrat i mjesecima išla na fizikalnu terapiju, a i dalje je bila na bolovanju.
Sud: godina dana zatvora – uvjetno. Liječenje od ovisnosti i sloboda
Za napad na službenu osobu zakon predviđa do pet godina zatvora, no Općinski kazneni sud u Zagrebu odlučio je Marokancu izreći godinu dana zatvora s rokom kušnje od pet godina, što znači da u zatvor neće ići ako u tom razdoblju ne počini novo kazneno djelo. Uz uvjetnu kaznu sud mu je odredio i obvezno liječenje od ovisnosti, nakon čega Hamza O. izlazi iz Remetinca na slobodu, i to bez obveze plaćanja sudskih troškova koje mu je sud u potpunosti oprostio.
Tijekom postupka branio se tvrdnjom da ga je policajka prva udarila, da je “poludio” i da inače nije nasilan nego “miran i pošten čovjek”, iako je u kritičnom trenutku u Hrvatskoj bio bez važećih osobnih dokumenata, nije radio, a za njim je bila raspisana i inozemna tjeralica. Sud je na kraju povjerovao kombinaciji obrane, vještačenja i navodne ovisnosti te zaključio da će uvjetna kazna i liječenje biti dovoljno da se spriječi ponavljanje djela – čak i uz činjenicu da se radi o napadu na hrvatsku policajku u službi.
Protjerivanje nije automatsko: sada je sve na policiji i administraciji
Najbizarniji dio priče jest što presuda ne uključuje automatsko protjerivanje iz Hrvatske. Sud je, prema dostupnim informacijama, konstatirao da napadač ima stalni boravak i da će o eventualnom pokretanju upravnog postupka za protjerivanje tek odlučivati nadležna policijska uprava. Drugim riječima, čovjek koji je hrvatsku policajku doslovno razvlačio za kosu po hodniku, udarao joj glavom o zid i ostavio je s potresom mozga trenutno je na slobodi, a hoće li uopće biti udaljen iz Hrvatske ovisi o novom krugu papirologije i procjena.
Za hrvatske policajce, ali i građane, to je poruka da je brutalan napad na službenu osobu moguće “riješiti” uvjetnom kaznom i lječenjem, bez zatvorske kazne, bez sudskih troškova i bez odmah izrečenog protjerivanja. Dok se od hrvatskih državljana za daleko blaže prekršaje traže tisuće eura kazne i mjeseci zabrane vožnje, slučaj Hamze O. pokazuje koliko je sustav blag prema nasilniku koji je do jučer bio na međunarodnoj tjeralici, a danas se brani rečenicom da je “mirna osoba”.
Što poručujemo policajcima i građanima: napadni, prebij, uvjetno – i ostani
Ovaj slučaj nije samo pitanje jednog procesa, nego ogledalo odnosa države prema vlastitim policajcima. Dok policija upozorava da je nasilje nad službenim osobama u porastu, a političari se zaklinju da će ih “maksimalno zaštititi”, istodobno na sudu gledamo kako se brutalan napad na policajku svodi na uvjetnu osudu i liječenje, bez ijednog dana zatvorske kazne.
Sustav koji ovakvom napadaču daje šansu da mirno šeta po Hrvatskoj, umjesto da mu minimalno odredi zatvor i doživotni izgon iz zemlje, šalje opasnu poruku – da se napad na hrvatskog policajca isplati riskirati, jer će se u najgorem slučaju sve završiti na uvjetnoj kazni i papiru o liječenju. A to je poruka koja ne brine samo policajce, nego i svakog građanina koji želi vjerovati da država štiti one koji je štite.