“Povjesničar” Goldstein ponovno briljira: “Očito sam na crnoj lisit u medijima”

Ivo Goldstein, povjesničar kojeg znatan dio hrvatske javnosti poznaje pod nadimkom “Drobilica”, gostovao je u HTV-ovoj emisiji “Studio 4” kako bi komentirao teroristički napad na Židove u Londonu. No jednako koliko je zanimljivo ono što je rekao o antisemitizmu, toliko je zanimljivo – i groteskno – ono što je rekao o sebi: da je nepoželjan gost u medijima i da je vjerojatno na “crnoj listi”. Čovjek koji godinama iskače iz svake medijske paštete, redoviti gost HRT-a i svih ljevičarskih tribina, tužio se da ga nitko ne poziva.

Otkud nadimak “Drobilica”?

Goldstein je u dijelu hrvatske javnosti stekao taj nadimak zbog jedne od najspektakularnijih pseudoznanstvenih tvrdnji u modernoj hrvatskoj historiografiji – da je u logoru Jasenovac postojala posebna “drobilica” kojom su ustaše uklanjali tragove ubijenih, što je navodno razlog zašto se broj žrtava logora drastično smanjio s ranijih procjena od 700.000 na suvremene procjene koje se kreću oko 80.000 ili manje. Ta tvrdnja nikada nije dokazana, nema materijalnih ni dokumentarnih dokaza koji bi je potkrijepili, a ozbiljna forenzička i demografska istraživanja ne poznaju je kao činjenicu.

Protivnik ozbiljnih istraživanja

Goldstein je poznat i kao jedan od najžešćih protivnika ozbiljnih, metodološki utemeljenih znanstvenih istraživanja o stvarnom broju i porijeklu žrtava Jasenovca. Dok demografska istraživanja i ozbiljna historiografija – uključujući i onu međunarodnu – donose znatno niže procjene od onih koje Goldstein zastupa, on svaki pokušaj revizije prema dolje proglašava revizionizmom i relativizacijom. Time se, po mišljenju kritičara, brani ideološka konstrukcija, a ne povijesna istina.

Žrtve Jasenovca i oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama

Posebnu je pozornost u javnosti privukla i njegova tvrdnja prema kojoj bi se kao žrtve jasenovačkog logora mogli računati i oni koji su umrli u zagrebačkim bolnicama – što mnogi povjesničari i javnost smatraju apsurdnim proširenjem definicije koja žrtvama jednog konkretnog logora proglašava osobe koje s tim logorom nisu imale izravne veze. Takav pristup, smatraju kritičari, više govori o ideološkoj agendi nego o historiografskoj metodologiji.

Ljevičarski svjetonazor u povjesničarskom ruhu

Goldstein je komentirao i napad na Židove u Londonu, upozorio na eskalaciju antisemitizma te zaključio da se ljevica svrstala uz Hamas i Hezbolah – što je, ironično, jedno od rjeđih njegovih zapažanja s kojim se dio konzervativne javnosti može složiti. No vjerodostojnost analitičara koji povijest prilagođava vlastitom ljevičarskom svjetonazoru, koji izmišljene “drobilice” koristi kao argument i koji ozbiljna demografska istraživanja etiketira kao revizionizam – ta je vjerodostojnost u dobroga dijela javnosti davno iscrpljena. Jadikovanje o crnoj listi medija, s obzirom na njegovu sveprisutnost na HRT-u i ljevičarskim tribinama, samo je najnoviji primjer u dugom nizu.