Maria Ladenburger imala je 19 godina, studirala je medicinu u Freiburgu i u slobodno vrijeme volontirala — pomažući migrantima u tamošnjim prihvatilištima. U listopadu 2016. vraćala se biciklom kući s tuluma kada ju je u mraku uz rijeku Dreisam presreo Hussein Khavari, tražilac azila koji je tvrdio da dolazi iz Afganistana. Srušio ju je s bicikla, odvukao iza grmlja, silovao i zadavio — a zatim ostavio bez svijesti na obali rijeke gdje se utopila. Policija ga je identificirala DNK dokazima sedam tjedana kasnije.
Grčka ga pustila — Njemačka ga primila bez provjere
Ono što je slučaj Ladenburger pretvorilo u simbol propasti europske migracijske politike nije samo zločin — nego sustav koji je zločin omogućio. Hussein Khavari već je 2013. u Grčkoj bio osuđen na deset godina zatvora zbog pokušaja ubojstva — gurnuo je drugu ženu s litice. Iz grčkog zatvora pušten je već 2015. zbog prenapučenosti — bez međunarodnog uhidbenog naloga koji bi vrijedio izvan Grčke. Pobjegao je u Njemačku, ušao bez dokumenata, tvrdio da ima 17 godina i dobio smještaj u udomiteljskoj obitelji. Budući da mu DNK nije bio u europskim bazama, nitko nije znao tko stoji pred njima.
Lagao o godinama, lagao o podrijetlu — sustav mu vjerovao
Khavari je sudu tvrdio da je maloljetnik kako bi dobio blaži tretman — vještaci su na temelju rendgenskih snimki i zubne analize utvrdili da ima između 22 i 29 godina, a vlastiti otac telefonom sudu rekao da mu je sin 33 godine star. Postoje indicije da nije ni iz Afganistana nego iz Irana. Unatoč svemu, godinu dana proveo je slobodan na ulicama Freiburga — dok je Maria studirala medicinu i pomagala ljudima poput njega. U ožujku 2018. osuđen je na doživotni zatvor s posebnom mjerom sigurnosnog pritvora koja praktički onemogućava prijevremeni izlazak.
Europa koja ne štiti svoje građane
Slučaj Marie Ladenburger nije jedinstven — on je simptom. Migrant s kriminalnom prošlošću, bez dokumenata, s lažnim identitetom, pušten iz zatvora zbog “nedostatka mjesta” — i na kraju ubojica mlade žene koja mu je htjela pomoći. Europa koja ne provjerava tko ulazi u njezine granice, koja pušta osuđene ubojice jer su zatvori puni i koja vjeruje pričama bez dokaza, ne štiti svoje građane. Plaćaju to najčešće mladi, neoprezni, dobronamjerni — poput Marije.