Ivan Penava, predsjednik Vladinog Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, uputio je otvoreno pismo gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću uoči Trnjanskih krijesova. Pismo nije apstraktna politička polemika – ono dolazi s konkretnim dokumentima, brojevima i adresama masovnih grobnica koje leže ispod nogu Zagrepčana.
Zagreb 1945. nije bio oslobođen – bio je ispražnjen
Penava Tomaševiću poručuje ono što vladajući narativ godinama izbjegava: “Zagreb 1945. nije bio oslobođen grad kako mu vi tepate, Zagreb je bio ispražnjen grad. U njega su 8. svibnja umarširale komunističke postrojbe, ali ne da bi ga oslobodile jer u gradu nije bilo nacista ni fašista, već da bi u njemu uspostavile novu vlast.” Ta nova vlast, podsjeća Penava, počiva na kostima žrtava koje su sustavno smaknute bez suda – i te kosti još uvijek leže pod nogama Zagrepčana.
Grobnice u srcu Zagreba – s adresama
Penava navodi konkretne lokacije: na Tuškancu ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 102 osobe. Na Gračanima 294 osobe, među njima 63 maloljetnika, od kojih 16 djece mlađe od 14 godina i dvije žene. U Savskoj 77, kod Učiteljskog fakulteta, dvije masovne i jedna pojedinačna grobnica s ostacima najmanje 25 osoba. U Čučerju tri žrtve, u šumi Lešće još dvije masovne grobnice s najmanje 23 žrtve. I to je, naglašava Penava, tek početak.
Rankovićev dopis: Nezadovoljni s 200 ubijenih u 10 dana
Najubojitiji dokument koji Penava citira jest Rankovićev dopis OZN-i za Hrvatsku od 15. svibnja 1945., u kojem šef jugoslavenske tajne policije prigovara: “Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca.” Penava naglašava da se taj broj “samo 200” odnosi isključivo na civile koje je obradio II. odsjek OZN-e, dok su vojni zarobljenici bili u nadležnosti drugog odsjeka. “Ovaj dokument jasno pokazuje duh režima čiji ulazak u Zagreb vi slavite krijesovima. Režima koji je bio nezadovoljan malim brojem mrtvih, ubijenih bez suda.”
Sedam logora u prvim tjednima – 20.000 zarobljenika
Penava podsjeća i da je u prvim mjesecima poraća u Zagrebu djelovalo sedam logora, a u izvješću Glavnog štaba Jugoslavenske armije za Hrvatsku od 16. svibnja 1945. navodi se da se u logorima Prečko, Vrapče i Zagreb nalazilo približno 20.000 zarobljenika. Ako je suditi prema iskustvima Slovenije, stvarni broj masovnih grobnica višestruko je veći od početnih procjena – Slovenija je za devet godina otišla od 40 na 594 lokaliteta, a procjene govore o do 750. Samo na slovenskom teritoriju likvidirano je 100.000 uglavnom Hrvata.
Što Penava traži od Tomaševića
Zahtjevi su konkretni: puna suradnja Grada Zagreba s nadležnim tijelima u istraživanju i ekshumaciji žrtava, osobni posjet gradonačelnika svim mjestima masovnih grobnica uz paljenje svijeće, prestanak relativiziranja komunističkih zločina te povlačenje počasnog pokroviteljstva Grada Zagreba i gašenje Trnjanskih krijesova. “Istinu ne možete zakopati ignoriranjem kostiju nevinih ljudi”, zaključuje Penava. Tomašević do sada nije odgovorio.