Hrvatski narod i braniteljska zajednica s neizmjernim ponosom i dubokom tugom danas, 5. srpnja, obilježavaju obljetnicu smrti pukovnika Marka Babića, jednog od najvećih, najsmjelijih i najčišćih heroja Domovinskog rata te legendarnog zamjenika Blage Zadre u obrani vukovarskog Borova Naselja. Marko Babić preminuo je 5. srpnja 2007. godine u 42. godini života od posljedica iznenadnog moždanog udara, ostavivši iza sebe neizbrisiv, ogroman trag borbe za slobodu domovine. Ovaj rođeni Vukovarac postao je globalni i povijesni sinonim za nesalomljivi hrvatski otpor na Trpinjskoj cesti, pravcu koji je zahvaljujući njegovoj vojničkoj genijalnosti opravdano dobio naziv “groblje tenkova”. Babić je osobno, ciljajući iz ručnog bacača, uništio čak 14 neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera, što ga svrstava u sam vrh najefikasnijih protuoklopnih ratnika u povijesti modernog ratovanja. Njegova pojava na prvoj crti ulijevala je apsolutnu sigurnost suborcima, dok je agresorskim hordama s petokrakama i kokardama sijala paničan strah pri svakom pokušaju proboja u grad.
Ratni pakao i uništenje agresorskog oklopa
Kada je u ljeto 1991. godine započela brutalna velikosrpska agresija i opći napad JNA na Vukovar, Marko Babić odmah se vratio s privremenog rada u Švicarskoj, vođen isključivo domoljubnim zovom i ljubavlju prema rodnoj grudi. Na Trpinjskoj cesti preuzeo je zapovijedanje protuoklopnim vodom “Žute mravi”, elitnom skupinom dragovoljaca koja je pod njegovim vodstvom razvila inovativnu i smionu taktičku doktrinu. Babić je propuštao neprijateljske tenkovske kolone duboko u uske gradske ulice, a zatim bi ih kirurškom preciznošću uništavao s boka i straga, potpuno blokirajući manevarski prostor neprijatelju. Nakon junačke pogibije Blage Zadre u listopadu 1991. godine, Babić preuzima zapovijedanje cijelim 3. bataljunom 204. vukovarske brigade. Unatoč potpunom okruženju, nedostatku streljiva i bjesomučnom granatiranju, držao je obrambene položaje do zadnjeg dana, proživjevši i osobnu obiteljsku tragediju jer su mu roditelji odvedeni i mučki ubijeni u Trpinji već na samom početku rata.
Odbio privilegije i ostao vjeran braniteljima
Ono što Marka Babića čini istinskim velikanom i moralnom vertikalom jest njegovo ponašanje u mirnodopskom razdoblju i stvaranju samostalne Hrvatske. Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Babić je pokazao iznimnu ljudsku skromnost i ponos – odlučno je odbio ponuđeni ulazak u mirovinu, kao i visoke generalske činove i fotelje, poručivši kako se za domovinu borio iz ideala, a ne zbog povlastica i proračunskog novca. Do posljednjeg dana svog prerano ugašenog života ostao je čvrsto stajati uz svoje suborce i obitelji nestalih, a s redateljem Eduardom Galićem pokrenuo je snimanje dokumentarnog serijala “Heroji Vukovara” kako bi se istina o obrani grada sačuvala od zaborava i pokušaja revizije. Pukovnik Marko Babić pokopan je uz najviše vojne počasti na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, odmah pokraj svog zapovjednika Blage Zadre, a njihova zajednička straža na istoku zemlje ostaje trajna opomena i simbol hrvatskog ponosa za sve generacije koje dolaze.