Novi šamar Vučiću uoči skupa u Beogradu: Njemačka potvrdila da plaća savjetnika srpskog predsjednika

Uoči skupa kojeg Aleksandar Vučić po standardnoj proceduri prisilne mobilizacije pod prijetnjama otkaza organizira sutra u Beogradu, stigla je vijest koja bi u bilo kojoj normalnoj europskoj demokraciji izazvala parlamentarnu krizu. Glasnogovornik njemačkog Ministarstva gospodarstva Tim-Niklas Wentzel potvrdio je na redovitoj tjednoj konferenciji za tisak njemačke vlade da savjetnik srpskog predsjednika prima financijsku naknadu koja dolazi iz njemačkih državnih sredstava. Točnije, Joerg Heeskens, dugogodišnji savjetnik Vučićevog kabineta, zaposlenik je Njemačke organizacije za međunarodnu suradnju (GIZ) – organizacije koja se nalazi u stopostotnom vlasništvu njemačkog Ministarstva gospodarstva. Wentzel je pokušao ublažiti udar riječima da se radi o “upravnom partnerstvu” i “savjetničkim aktivnostima na terenu”, no suština ostaje ista: čovjek koji sjedi uz Vučića i savjetuje ga, plaćen je iz Berlina.

Litij, automobili i interesi koji se ne smiju imenovati

Cijelu priču razbili su istraživački portal BIRN i ugledni njemački tjednik Der Spiegel, koji su objavili da Heeskens već godinama lobira za njemačko gospodarstvo u Srbiji, a da je na popisu projekata na kojima radi i krajnje sporni rudnik litija. Taj projekt već godinama dijeli srpsku javnost – deseci tisuća srpskih građana izašli su na ulice upravo zbog njega, zabrinuti zbog ekoloških posljedica koje bi eksploatacija litija donijela srbijanskoj poljoprivredi, vodama i okolišu. S druge strane, projekt bi njemačkoj automobilskoj industriji donio ključnu sirovinu za baterije električnih vozila, a Vučiću i njegovim poltronima – prema tvrdnjama opozicije i dijela srpskih medija – odgovarajuće financijske koristi. Berlin želi litij, Vučić želi ostati na vlasti, a između njih sjedi savjetnik kojeg plaćaju Nijemci. Slučajnost koja se teško može nazvati slučajnošću.

Partnerstvo ili marionetstvo?

Glasnogovornik Wentzel pokušao je cijelu stvar predstaviti kao rutinsku razvojnu suradnju, opisujući je kao “upravno partnerstvo koje u suradnji s vladom Srbije pomaže pri izgradnji i razvoju proizvodnih lokacija za njemačke tvrtke”. No kada se prevede s diplomatskog na normalan jezik, to znači sljedeće: Njemačka plaća čovjeka koji savjetuje srpskog predsjednika kako bi taj predsjednik lakše gurao projekte koji idu u korist njemačkoj industriji. To nije razvojna pomoć – to je lobiranje financirano iz državnog proračuna jedne EU članice unutar kabineta suverene, barem formalno, strane države. Da je bilo koji zapadni medij ovakvu vijest dočekao u kontekstu, recimo, ruskog utjecaja na nekog europskog čelnika, reakcija bi bila daleko glasnija. No kada se radi o njemačkim interesima, terminologija postaje znatno blaža.

Vučić, koji sutra u Beogradu okuplja svoje pristaše na velikom skupu, već je navikao na neugodne vijesti koje stižu iz inozemstva – no ova je posebno neugodna jer dolazi iz Berlina, od partnera kojeg sam rado predstavlja kao jamca srbijanskog europskog puta. Pitanje je samo hoće li itko od srpskih medija koji su u Vučićevom džepu o tome izvijestiti onako kako zaslužuje.