Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ponovno je izveo svoj prepoznatljivi populistički cirkus i pokrenuo novi val međunarodnih provokacija, koristeći svečanu promociju najmlađih časnika Vojske Srbije za grubo i bezobrazno svojatanje teritorija neovisne i samostalne države. Na skupu u vojarni na beogradskoj Banjici, uzdrmani autokrat je pred okupljenim kadetima i državnim vrhom teatralno izjavio kako je Kosovo „dio naše domovine, dio Srbije, i po pravdi Boga“. Ova patetična i retrogradna retorika, začinjena kvazivjerskim pamfletima, služi isključivo za skretanje pozornosti s teških unutarnjih problema i masovnih studentskih prosvjeda koji tjednima potresaju beogradski režim, dokazujući da bivši Šešeljev šegrt nema drugih ideja osim povratka u prožvakanu mitomaniju iz devedesetih godina.
Hvalisanje proračunskim milijunima i kineskim naoružanjem
U svom klasičnom jednosatnom monologu, Vučić se pred novom generacijom časnika bjesomučno hvalio navodnim vojnim i ekonomskim napretkom, tvrdeći da je vojska danas neusporedivo snažnija armija nego prije dvanaest godina. Pokušao je fascinirati javnost podacima da je prosječna plaća u vojnom sektoru skočila s nekadašnjih 300 na navodno više od 1.100 eura, prešućujući da galopirajuća inflacija i skupoća u trgovinama proždiru apsolutno svaki euro. Dok je uručivao sablje najboljim diplomantima Vojne akademije i Medicinskog fakulteta VMA, uplašeni diktator je ponavljao teze o vojnoj neutralnosti, no svima u regiji je posve uočljivo da beogradska klika ubrzano gomila naoružanje i troši narodni novac na netransparentne ugovore kako bi glumila regionalnog policajca.
Slom politike zastrašivanja pred suverenim bedemom regije
Ipak, ove prozirne ulične fore i mahanje vojnim strojem ne mogu sakriti činjenicu da je Vučićeva politika stalnog zastrašivanja i crtanja paralelnih karata doživjela potpuni i konačni krah pred suverenim pravnim poretkom neovisnih država u okruženju. Njegove poruke novim vojnicima kako „nikoga ne napadaju“ i kako samo „čuvaju svetinju“ zvuče tragikomično s obzirom na to da su kosovske vlasti prije samo nekoliko dana bagerima sravnile sa zemljom nelegalne srpske objekte kod Gazivoda, jasno pokazujući da beogradski papiri i ugovori više ne vrijede ni pišljiva boba. Cijela regija, osigurana ustavnim temeljima i modernom vojnom spremnošću, s potpunim mirom i uočljivom nadmoćnošću gleda na ove salonske ratnike iz Beograda, kojima nakon svih povijesnih poraza preostaje jedino da pod ceradama i na paradama kukavički pjevaju o nepostojećim granicama i fiktivnoj pravdi.