NA HRT-u OPET MARŠIRA TITO: umjesto emisija o žrtvama komunizma gledateljima guraju seriju o „slavnoj prošlosti“

HRT je odlučio na svoj program vratiti seriju „Tito, Partija, Omladina, Armija“, pa gledatelje u udarnom terminu opet dočekuju kadrovi bivšeg komunističkog vođe i priče o „sustavu koji je držao sve pod kontrolom“. Dok javna televizija, koju financiraju hrvatski građani, reprizira ovakve sadržaje, raste ogorčenje dijela javnosti koja pita – gdje su emisije o žrtvama komunizma, o logorima, montiranim procesima i uništenim životima? Umjesto da se bavi budućnošću Hrvatske, HRT se, čini se, još jednom vraća u davno prošle, ali očito nekima i dalje vrlo drage jugoslavenske mitove.

HRT se vraća Titu, žrtve komunizma opet u sjeni

Odluka HRT-a da reprizira seriju „Tito, Partija, Omladina, Armija“ otvara staru, ali nikad do kraja raspravljenu ranu hrvatskog društva. Umjesto da javni servis u 2026. godini hrabro otvara teme poput lustracije, komunističkih zločina i sudbine tisuća Hrvata koji su završili na križnim putevima i u logorima, gledateljima se ponovno serviraju uljepšane slike nekadašnje Jugoslavije. U udarnim terminima na javnoj televiziji opet gledamo arhivske snimke Josipa Broza i slušamo naraciju o sustavu koji je „držao zemlju na okupu“, dok o cijenama koje su platili hrvatski domoljubi nitko ne govori dovoljno glasno.

Posebno iritira činjenica da se sve to događa na programu koji građani plaćaju kroz mjesečnu pristojbu, praktički bez mogućnosti izbora. Dok HRT ulaže vrijeme i novac u repriziranje produkcija koje koketiraju s jugonostalgijom, jedva da se nađe prostor za ozbiljne dokumentarce o Bleiburgu, Križnom putu, progonom Katoličke crkve i uništavanju političkih protivnika komunističkog režima. Skeptici zato tvrde da se u režiji javne televizije i dalje vodi tihi kulturni rat, u kojem se mladim generacijama pokušava servirati slika da je „nekad bilo bolje“, dok se poruke moderne, samostalne Hrvatske guraju u drugi plan.

U pozadini svega je i pitanje tko zapravo uređuje program javne televizije, tko odlučuje o tome što će gledatelji gledati, i s kojom porukom. Jesu li urednici HRT-a stvarno uvjereni da je serija o Titu najvažniji sadržaj za hrvatsko društvo danas, ili samo poslušno slijede stari obrazac po kojem se bivši sustav nikada ne smije prikazivati u pravom svjetlu? Dio javnosti smatra da je riječ o namjernom zamućivanju slike povijesti – pokaži malo folklora, malo nostalgije, pa će ljudi zaboraviti stvarne razmjere progona i straha. Dok HRT vraća Tita na ekrane, žrtve komunizma i njihove obitelji ponovno ostaju u sjeni, čekajući dan kad će i njihove priče dobiti barem dio prostora koji se tako velikodušno daje bivšem maršalu.