NA DANAŠNJI DAN ROĐENA SNAGA KOJA JE ZAUSTAVILA SRBOČETNIČKI PLAN: HVO kao štit Hrvatske i BiH

Hrvatsko vijeće obrane službeno je osnovano 8. travnja 1992. u Grudama, kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Hrvatskoj zajednici, kasnije Republici Herceg‑Bosni. Bio je to odgovor na brutalnu srpsku agresiju, nakon što je JNA uz pomoć lokalnih srpskih struktura već bila okupirala i etnički očistila goleme dijelove Bosne i Hercegovine. HVO se od prvog dana gradio kao vojska Hrvata u BiH, uz snažnu potporu Republike Hrvatske, ali i kao saveznik onih Bošnjaka koji su tada shvaćali da bez hrvatskog faktora nema ni obrane BiH ni sprečavanja prelijevanja rata preko granice prema Dalmaciji i Slavoniji.

Od zaustavljanja prvog naleta do deblokade Bihaća

HVO je u prvim mjesecima rata odigrao ključnu ulogu zaustavljajući srpske snage ondje gdje se lomila sudbina i Hrvata i same BiH. Obranjeni su Mostar i dolina Neretve, Livno, Tomislavgrad, R Rama, Neum, veliki dio Bosanske Posavine i brojna mješovita područja u srednjoj Bosni – a sve to u trenutku kad je Armija BiH tek nastajala, a političko vodstvo u Sarajevu još donedavno uvjeravalo da „rata neće biti“. U postrojbama HVO-a tih je godina ratovao i znatan broj Bošnjaka koji su shvaćali da srpska agresija ne bira, te da bez zajedničkog otpora pada i Mostar i Bihać i sama Bosna i Hercegovina.

Kada se ratna inicijativa preokrenula, HVO je rame uz rame s Hrvatskom vojskom sudjelovao u nizu operacija koje su promijenile kartu rata. Zajedničke akcije u zapadnoj Bosni – od Ljeta ’95 preko Maestrala do Južnog poteza – otvorile su put deblokadi Bihaća i spriječile novi pokolj koji su mnogi analitičari procjenjivali kao potencijalno veći od Srebrenice. Današnja BiH kao formalno cjelovita država s tri konstitutivna naroda itekako duguje upravo HVO-u što srpski plan potpune dominacije nikada nije u potpunosti proveden.

Zaštita Hrvatske preko Save i Neretve

Manje se u javnosti govori o tome koliko je HVO bio važan i za samu Hrvatsku. Upravo dogovoreno djelovanje HV‑a i HVO‑a, uz logističku i političku koordinaciju, spriječilo je da se srpske snage iz dubine BiH spuste prema Dalmaciji, dolini Neretve i jugu zemlje. Državni dužnosnici i danas otvoreno priznaju da je HVO imao „iznimno važnu ulogu u obrani i stvaranju Bosne i Hercegovine kao cjelovite države s tri naroda“, ali i u tome „što danas imamo zajedničku domovinu Republiku Hrvatsku, suverenu i neovisnu“. Drugim riječima, hrvatski rov kod Mostara, Livna ili Uskoplja bio je istodobno rov za obranu Zagreba, Splita i cijele države.

Nakon Daytona, HVO je formalno ugrađen kao hrvatska komponenta Vojske Federacije BiH, a kasnijim reformama preoblikovan u gardijsku pukovniju u sklopu Oružanih snaga BiH. No činjenica da je današnja službena historiografija često sklona relativiziranju uloge HVO‑a ne mijenja ključnu istinu: bez te vojske i žrtve njezinih pripadnika, današnje BiH i Hrvatske ne bi izgledale ovako kako izgledaju.

Zaustavljanje pred Banjom Lukom – propuštena prilika stoljeća

Unatoč nizu pobjedničkih operacija, najveća strateška rana i danas ostaje zaustavljanje snaga HV‑a, HVO‑a i Armije BiH pred Banjom Lukom u jesen 1995. Nakon Oluje, Maestrala i Južnog poteza savezničke su snage bile na pragu grada, srpske linije bile su u rasulu, a međunarodni pritisak – posebno iz Washingtona – tražio je zaustavljanje napredovanja radi očuvanja pregovaračkog „balansa“ uoči Daytona. Tuđman je, pod jasnim američkim pritiskom, pristao stati, iako su mnogi zapovjednici na terenu bili uvjereni da je pitanje dana kada bi Banja Luka pala bez masovnog otpora.

Posljedice te odluke osjećamo i danas. Umjesto funkcionalne BiH u kojoj bi sva tri naroda imali jasno definirane i vojno zaštićene teritorije, dobili smo krhku konstrukciju u kojoj se Republika Srpska, nastala na etničkom čišćenju i logorima, učvrstila kao trajni politički faktor. Da je tada bilo političke hrabrosti dovršiti posao – uz svu svjesnost o rizicima – danas bismo vjerojatno gledali drukčiju BiH, manje opterećenu ucjenama Banje Luke i Beograda, a više okrenutu stvarnoj suradnji tri naroda.

U tom smislu, kada danas obilježavamo dan osnutka HVO‑a, ne prisjećamo se samo vojske koja je obranila hrvatski narod u BiH i pomogla stvaranju samostalne Hrvatske. Prisjećamo se i propuštene prilike da se nakon Oluje i pobjedničkog niza operacija definitivno počisti srbočetnička ratna mašinerija u zapadnoj Bosni i stvori doista funkcionalna država za sva tri naroda – umjesto trajnog zamrznutog konflikta koji i danas opterećuje regiju.