Na današnji dan osnovane su Hrvatske obrambene snage: 35 godina od odluke koja je pisala povijest

Danas, 25. lipnja, navršava se točno 35 godina od osnivanja Hrvatskih obrambenih snaga. Bio je to isti dan kada je Hrvatska proglasila neovisnost – dan koji je za mnoge mlade ljude značio ne slavlje, nego odluku. Odluku da stanu između neprijatelja i svega što vole. U trenutku kada institucije još nisu bile uspostavljene, kada hrvatska vojska nije postojala u punom smislu te riječi, a agresija crvene petokrake i srbočetnika je već kucala na vrata, skupina mladih žena i muškaraca nije čekala. Osnovali su HOS i krenuli braniti domovinu s onim što su imali – a imali su malo toga osim volje, hrabrosti i ljubavi prema Hrvatskoj.

Oni koji nisu čekali

Povijest Domovinskog rata puna je primjera junaštva, ali HOS ima posebno mjesto u toj povijesti upravo zato što je nastao iz čiste građanske odluke, bez naredbi odozgo i bez garancija odozdo. Pripadnici HOS-a nisu imali modernu opremu, osiguranu logistiku ni udobnost organiziranog sustava. Imali su nepokolebljiv duh i jasnu predodžbu zašto stoje tamo gdje stoje. Nisu se borili zato što su mrzili neprijatelja – borili su se zato što su bezgranično voljeli ono što je stajalo iza njih. Svoje obitelji, svoje domove, svoju budućnost i budućnost djece koja tada još nisu bila ni rođena. Ta ljubav, a ne mržnja, temelj je na kojemu počiva slobodna Hrvatska. I da, HOS je temelj ove države, kao i svi ostali branitelji, nikako to ne može biti ono što je stajalo na suprotnoj strani, zločinačka petokraka.

Poruka novim generacijama

Za mlade koji danas odrastaju u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, HOS nije samo poglavlje iz udžbenika povijesti. On je svjedočanstvo o tome što znači odgovornost prema vlastitom narodu u trenutku kada je cijena te odgovornosti najviša. Sloboda koja se danas čini samorazumljivom plaćena je životima mladih ljudi koji su imali iste snove, iste strahove i iste nade kao i svaka generacija prije i poslije njih – ali su se, za razliku od mnogih, odlučili na žrtvu. Na današnji dan, dok obilježavamo 35. godišnjicu koja spaja Dan državnosti i rođendan HOS-a, dužnost je svakog Hrvata da se sjeti tih imena i tih lica. Neka je vječna slava i hvala svim poginulim pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga.

Povijest postrojbe

Datum osnutka nije bio slučajan. Upravo 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor donio je povijesnu Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, čime je pokrenut proces razdruživanja od Jugoslavije – i upravo tog dana rodile su se Hrvatske obrambene snage. Postrojbu je osnovalo tadašnje vodstvo Hrvatske stranke prava, predvođeno Dobroslavom Paragom, Antom Paradžikom i Alijom Šiljkom, s jasnom svrhom: organizirati dragovoljce za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije u trenutku kada službena hrvatska vojska još nije bila u potpunosti ustrojena. HOS je dakle nastao kao vojni odgovor na hitnost trenutka – jer dok su se institucije tek formirale, neprijatelj nije čekao. Odmah po osnivanju utemeljen je Ratni stožer HOS-a, a prvi načelnik postao je Ante Paradžik. Stožer se isprva nalazio u prostorijama HSP-a u Šenoinoj ulici u Zagrebu, a potom je preseljen u Starčevićev dom. Iz tih skromnih početaka nicala je postrojba koja će uskoro pisati neke od najhrabrijih stranica Domovinskog rata.

Za dom spremni

HOS se u Domovinskom ratu kao i praktično sve ostale postrojbe koristio slavnim pozdravom Za dom spremni kojeg danas kao i sam HOS i njegove pripadnike proganjaju, no uzalud im trud. Djela koja su ostala za oko 6 000 pripadnika HOS-a ostaju kao vječni spomen hrabrosti i odlučnosti da se stvori slobodna i samostalna Hrvatska, a oni su njen najčasniji dio! Nešto manje od 800 pripadnika slavne postrojbe položilo je živote na oltar domovine, njih 25 samo u Vukovaru. Junaci u ratu sigurno neće ustuknuti u miru pred poraženom komunističkom ideologijom, ovo što se sada događa za sve njih je lagana šetnjica iz koje ne mogu izaći poraženi jer istina i pravda su na njihovoj strani. A svi mi koji baštinimo Domovinu koju su oni sa svojim suborcima izborili u najtežim bitkama, možemo im samo iskazivati zahvalnost i poručiti da smo i mi poput njih – spremni!