Na današnji dan: JNA tenkovima prokrčila put teroristima koji su do temelja spalili Ćelije!

Na današnji dan, 9. srpnja 1991. godine, iznad žitnih polja istočne Slavonije uzdigao se gusti crni dim koji je donio jezivu vijest – gorjele su Ćelije, prvo hrvatsko selo koje je u potpunosti spaljeno i zbrisano s lica zemlje u Domovinskom ratu. Ovaj stravičan prizor, koji se jasno vidio i iz petnaestak kilometara udaljenog Osijeka, označio je početak realizacije paklenog velikosrpskog plana o potpunom etničkom čišćenju i zatiranju hrvatskog identiteta na istoku domovine. Ćelije, malo mjesto smješteno na samom rubu tadašnje općine Vukovar, bilo je u potpunom okruženju sela s većinskim srpskim stanovništvom poput Silaša, Bobote i Trpinje, odakle su lokalni pobunjenici tjednima provodili potpunu blokadu i teror nad nedužnim mještanima. Iako su u obranu sela stigli hrabri pripadnici 106. brigade Zbora narodne garde (ZNG) i policajci iz Osijeka, oko 120 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, opkoljenih sa svih strana, jednostavno nije moglo zaustaviti tehnički neusporedivo nadmoćnijeg agresora koji je jurišao s ciljem potpunog uništenja.

Ključno povijesno i operativno pitanje ovog zločina, koje se u povijesti ne smije prešućivati, jest izravno i dobro dokumentirano sudjelovanje takozvane antifašističke vojske, Jugoslavenske narodne armije (JNA). Tadašnja JNA nije bila nikakav “neutralni promatrač” niti tampon-zona, već je od samog početka aktivno i izravno sudjelovala u napadima na Ćelije, pruživši kompletnu topničku, tenkovsku i pješačku potporu lokalnim četničkim hordama. Upravo su oklopne postrojbe i teška artiljerija JNA iz okolnih uporišta bjesomučno granatirale i razorile obrambene položaje hrvatskih snaga, prisilivši branitelje i prestrašene mještane na povlačenje kroz polja prema Antunovcu i Sarvašu do jutra 9. srpnja. Tek nakon što je regularna vojska pod znakom zloglasne partizanske petokrake tenkovskim cijevima potpuno slomila hrvatski otpor i prokrčila put, u napušteno i prazno selo puštene su domaće paravojne četničke skupine koje su započele sustavni i divljački pir pljačke, odvoženja traktora, poljoprivredne mehanizacije i stoke, da bi potom oko 16 sati zapalili svaku pojedinu hrvatsku kuću i katoličku crkvu.

Tri dana nakon ovog stravičnog spaljivanja, 12. srpnja 1991. godine, u sablasno uništene Ćelije uspjele su ući novinarske ekipe i fotoreporteri, zabilježivši potresne povijesne prizore crnih zgarišta i kostura kuća iz kojih je još uvijek sukljao dim. Spaljene Ćelije tako su postale prvi mračni simbol brutalne srpske agresije na Republiku Hrvatsku i trajni podsjetnik na sudbinu koja je kasnije zadesila Vukovar, Aljmaš, Voćin i brojna druga hrvatska mjesta. Međutim, umjesto paničnog straha kojeg su krvnici s petokrakama i kokardama htjeli nametnuti, pepeo ovog slavonskog sela probudio je nesalomljivi hrvatski inat i ubrzao opću mobilizaciju naroda koji je shvatio da se protiv udruženog komunističkog i četničkog zla može boriti isključivo oružjem do konačne pobjede. Herojske Ćelije su u pobjedonosnoj operaciji “Oluja” oslobođene, a njihovi prognani stanovnici vratili su se na svoju djedovinu i iz pepela ponovno izgradili svoje domove, dokazujući da se suverena hrvatska gruda nikakvim terorom i vatrom ne može oteti niti izbrisati.