“Možemo zna upravljati javnim financijama”, kaže Ivana Kekin

Ivana Kekin, koja je prošlog vikenda ušla u stranački Upravni odbor Možemo, u nedjelju je dala intervju za Večernji list u kojem je poručila da “u Hrvatskoj danas većina građana želi promjenu” te da “HDZ održava vlast žetonizacijom, a ne zato što postoji stvarna većinska podrška za ovakav smjer.” Dodaje da Možemo s SDP-om gradi “vjerodostojnu alternativu” i da su uvjereni kako mogu doći na vlast na idućim parlamentarnim izborima.

Problem s tom tezom je jednostavan i brutalan: HDZ je pobijedio na tri uzastopna parlamentarna ciklusa, svaki put s jasnom prednošću nad svim alternativama uključujući lijevu koaliciju Možemo i SDP zajedno. Dok Kekin govori o “žetonizaciji” i “nedostatku stvarne podrške”, birači su se izjašnjavali na glasačkim listićima – i rezultat je svaki put isti. Možda bi bilo korisno zapitati se zašto ta navodna “većina koja želi promjenu” dosad nije promijenila ništa.

“Zagreb pokazao da zna upravljati javnim financijama” – stvarno?

Kekin kao ključni argument za kompetentnost Možemo navodi upravljanje Zagrebom. Tomašević je, prema njezinoj viziji, dokaz da lijevica može odgovorno voditi javne financije. No slika s terena govori nešto drugačije: opozicija u Gradskoj skupštini upozorava na “hiperzapošljavanje” u Gradskoj upravi, a Tomašević u ovoj godini planira zaposliti novih 200 zaposlenika u Gradu – od čega čak 15 samo u svom osobnom uredu.

Uz to, HDZ je javno prozivao Tomaševića da kulturni proračun “pogoduje organizacijama bliskim Možemo”, a Kekin sama ne može pobjeći od neugodne činjenice da je njen suprug Mile Kekin kroz EU fondove posredovanjem Ministarstva kulture dobio 100 tisuća eura za razvoj svog glazbenog projekta. Kad to čini netko bliski HDZ-u, Kekin to naziva korupcijom i sukobom interesa. Kad to čini njen suprug – nema problema.

Medikol i dvostruki aršini ljevice

Kekin je pokrenula inicijativu za saborsko istražno povjerenstvo o aferi Medikol, privatnoj poliklinici koja je, kako tvrdi, od 2007. do danas primila više od 200 milijuna eura iz HZZO-a. Teza je da HDZ sustavno prelijeva novac iz javnog zdravstva u privatne džepove – i tu ima legitiman argument koji zaslužuje odgovor.

No isti taj moralni kompas koji je toliko oštar prema Medikolu potpuno zakazuje kad su u pitanju vlastiti. Dok Kekin govori o “prelijevanju javnog novca privatnicima”, Možemo u Zagrebu uredno dijeli proračunski novac udrugama koje su, kako pokazuje niz analiza i opozicijskih prigovora, ideološki i personalno bliske platformi.

Kad “većina” ne glasuje onako kako Kekin kaže

Kekin na kraju nudi viziju koalicije Možemo i SDP-a koja će “promijeniti smjer države.” Predsjednik SDP-a Hajdaš Dončić uvjeren je u pobjedu, a Kekin mu sekundira iz Upravnog odbora Možemo. No ni jedan od njih ne nudi konkretan odgovor na ključno pitanje: zašto bi birači koji su tri puta zaredom birali HDZ ovaj put povjerovati ljevici čiji je najvidljiviji rezultat vlasti u Zagrebu – poskupljenje parkinga, hiperzapošljavanje u Gradskoj upravi i europski novac za suprugovog pjevačkog projekta?

“Većina građana želi smjenu HDZ-a” možda jest istina u fokus grupama i Kekinom okruženju. Na biračkim mjestima, međutim, ta ista većina dosad nije pronašla razlog da glasa drukčije – i to je jedina anketa koja se računa.