U Mostaru ponovno vrije zbog Slobodana Praljka. Zastupnik Demokratske fronte u Parlamentu Federacije BiH, Sanel Kajan, objavio je kako mu je gradska Služba za inspekcijske poslove potvrdila da je komunalni inspektor obišao murale posvećene Praljku u Podhumu i Ortiješu, te da je za jedan od njih već pokrenut postupak uklanjanja. Riječ je o muralu na objektu u vlasništvu Grada Mostara u naselju Ortiješ, dok se drugi nalazi na privatnoj kući u Podhumu, u blizini Prve osnovne škole.
Kako je Kajan pokrenuo priču
Kajan je još ranije podnio prijavu i „zahtjev za hitno postupanje“ gradskoj službi zaduženoj za komunalne i inspekcijske poslove, pozivajući se na odredbe Kaznenog zakona BiH o zabrani negiranja i veličanja ratnih zločinaca. Nakon službenog odgovora iz Mostara, na Facebooku je objavio da je „mural koji veliča presuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka u Mostaru bit će uklonjen“ te to nazvao „još jednom pobjedom i dokazom da se promjene događaju kada se posao radi odgovorno i profesionalno“.
U dopisu na koji se poziva stoji da je komunalni inspektor utvrdio točnu lokaciju oba murala i nadležnost – privatno vlasništvo u Podhumu i gradski objekt u Ortiješu – te da je za mural na gradskom objektu već pokrenut upravni postupak s ciljem uklanjanja. Za mural kraj škole, koji se nalazi na privatnoj kući, Kajan traži „hitnu reakciju Gradskog vijeća Mostara prema nadležnim pravosudnim organima“ i uključenje županijskih zastupnika „u obrani istine i zakona“.
Praljak – „ratni zločinac“ u Sarajevu, simbol otpora u hrvatskom korpusu
Kajan i mediji iz Sarajeva murale dosljedno nazivaju „sramotnim“, „veličanjem presuđenog ratnog zločinca“ i „uvrede za žrtve“. Pozivaju se na presudu Haškog tribunala u predmetu „Prlić i ostali“, kojom je Praljak osuđen na 20 godina, i na njegov čin ispijanja otrova u sudnici nakon što mu je potvrđena kazna.
Za Hrvate u BiH i Hrvatskoj, pogotovo među bivšim pripadnicima HVO‑a, Praljak je obrnuto – simbol otpora, čovjek koji je, po njihovu doživljaju, branio Hrvate u BiH i odbio prihvatiti presudu koju smatraju nepoštenom. U Mostaru je zato u zadnjih nekoliko godina oslikano više murala njemu u čast, najčešće s motivom njegove siluete u sudnici i rečenice „Nisam ratni zločinac. Odbacujem vašu presudu“.
Svaki pokušaj uklanjanja takvih murala u hrvatskim sredinama otvara staru ranu: dok se u Sarajevu traži fizičko brisanje svakog traga čovjeka koji je osuđen u Haagu, u Mostaru i Neumu dio Hrvata to doživljava kao nastavak političkog rata protiv HVO‑a i hrvatske prisutnosti u BiH.
Zakon protiv „veličanja zločinaca“ kao oružje u dnevnoj politici
Kajan u svojim objavama naglašava da „zakon jasno govori“ i da neuklanjanje ovakvih murala „predstavlja kršenje Kaznenog zakona BiH“, posebno članka koji predviđa kazne za veličanje ratnih zločinaca. Taj zakon, nametnut odlukom bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka, formalno je zamišljen da se spriječi negiranje genocida i slavljenje haških osuđenika. U praksi, bošnjačke stranke ga sve agresivnije koriste kao alat pritiska na hrvatske i srpske sredine – od zahtjeva da se uklanjaju murali, ploče i nazivi ulica, do kaznenih prijava protiv političara.
Mostar je specifična točka sudara tih politika. Grad je formalno „grad dvaju naroda“, ali u institucijama dominiraju bošnjačko‑bošnjačke koalicije i HDZ‑BiH, pa svaki ovakav potez odmah postaje i nacionalno pitanje. Na jednoj strani retorika „vladavine prava i borbe protiv veličanja zločinaca“, na drugoj uvjerenje da se pod tom etiketom briše sve što je povezano s hrvatskom obranom devedesetih.
Što slijedi: bojazni od daljnje eskalacije
Za mural na gradskom objektu u Ortiješu već je otvoren upravni postupak, što je u BiH formalni korak prema uklanjanju – može završiti dobrovoljnim uklanjanjem, kaznama ili prisilnim prebojavanjem u režiji grada. U praksi to najčešće znači scene s radnicima, policijom i uzavrelom atmosferom na terenu, posebno ako lokalne hrvatske udruge i veterani odluče braniti mural kao „spomen na heroja“.
Za mural na privatnoj kući priča je još zamršenija – tu će, kako i sam Kajan priznaje, trebati uključiti i pravosuđe i političke organe, jer je riječ o sudaru prava vlasništva i inkriminacije „veličanja zločinca“. U svakom scenariju jasno je samo jedno: rasprava o muralu u Mostaru nije pitanje estetike, nego nastavak rata memorije u kojem se Hrvati i Bošnjaci sve više udaljavaju od ikakvog zajedničkog pogleda na prošlost.
[wpdevart_facebook_comment curent_url=”https://informer.hr/mostar-krece-na-mural-heroju-praljku-muslimanski-zastupnik-pritisce-grad/” title_text=”Komentiraj” order_type=”social” title_text_color=”#000000″ title_text_font_size=”22″ title_text_font_famely=”monospace” title_text_position=”left” width=”100%” bg_color=”#d4d4d4″ animation_effect=”random” count_of_comments=”3″ ]