Lud kao Vučić: Diktatorski potrčko sa sigurne udaljenosti prijeti Bulju

U jutarnjem programu televizije Pink, službenog megafona vladajućeg režima u Srbiji, ministar za javna ulaganja Darko Glišić održao je neviđeni ispad prema gradonačelniku Sinja i saborskom zastupniku Mosta, Miri Bulju. Povod su bile Buljeve izjave o Aleksandru Vučiću nakon što je srpski predsjednik optužio Hrvatsku da stoji iza studentskih prosvjeda u Srbiji i hvalio se kineskim raketama “Zagrepčankama”.

Umjesto političkog odgovora, Glišić je prešao na primitivne uvrede: nazvao je Bulja “ustaškim govedom” kojem je “obećao da će mu zavaliti jednu šljagu da mu zvoni uvo kao Sinjska alka”, pritom se otvoreno hvaleći kako već godinu dana priželjkuje taj trenutak. Takav rječnik možda prolazi u Pinkovom studiju, ali savršeno razotkriva koliko je malo ostalo od navodne “europske Srbije” čim se spomene Hrvatska. Zanimljivo, Vučićev potrčko i sluga se šlogirao od stresa kad su studenti napravili par protesta po Srbiji, s druge strane Miro Bulj je prošao čitav rat kao maloljetni branitelj. Bilo bi zanimljivo vidjeti taj obećani šamar…

“Nećete nas više klati”: ministar rata iz fotelje, ne s bojišta

Glišić nije stao na osobnim uvredama. U nastavku je hrvatskim gledateljima poručio da “ustaško govedo” i “nesoj ustaški” više neće klati Srbe, da Hrvatska neće birati predsjednika Srbije i da “više ustaška kama neće klati Srbina”. U par rečenica spojio je ratnu retoriku devedesetih, mit o vječitim srpskim žrtvama i poruku da će Vučić biti taj koji će “znati zaštititi” Srbe od Hrvatske.

Sve to govori čovjek koji rat poznaje isključivo iz stranačkih hodnika i studija Pinka, dok je na terenu hrvatska vojska u “Oluji” razoružala one koji su doista držali nož nad hrvatskim gradovima. Glišićev ratnički ton iz sigurne fotelje samo podsjeća na staru matricu: dobro je biti “junačina” kada ti ništa ne prijeti, a hrvatsko selo ili grad su stotinama kilometara daleko.

Želja da dođe u Hrvatsku – ali samo uz delegaciju i televizijske kamere

U završnici nastupa Glišić priznaje i svoj “san”: volio bi, kaže, biti u srpskoj delegaciji koja bi došla u Hrvatsku, samo da bi Bulja mogao osobno ošamariti, “zadlaniti preko usta” jer “vrijeđa srpskog predsjednika”. Teško je ne primijetiti da mu hrabrost raste proporcionalno udaljenosti od Sinja – ako je doista toliko siguran u svoj stav, hrvatske institucije i zakoni stoje, a uvrede upućene saborskom zastupniku i gradonačelniku nisu nešto što bi u demokratskoj državi moglo proći bez reakcije.

Njegova fantazija o dolasku “u delegaciji” najbolje pokazuje mentalitet: sam, bez protokola i zaštite, u Hrvatsku ne bi kročio, ali u pratnji službenog izaslanstva rado bi glumio frajera pred kamerama.

Slika Srbije koju Vučić šalje u svijet

Glišićev nastup nije tek incident jednog nervoznog ministra, nego simptom političke kulture u kojoj je vrijeđanje Hrvatske i Hrvata uvijek siguran izbor za aplauz na Pinku i bodove u stranci. Kad ministar javno govori o “ustaškim govedima”, “šlagama” i “ustaškim kamama”, to je poruka ne samo Bulju, nego cijeloj Hrvatskoj: Vučićev režim živi od održavanja konflikta, makar verbalnog, jer bez neprijatelja izvana teško može objasniti stanje kod kuće.

S druge strane granice, Hrvatska je članica EU i NATO‑a koja svoje političke sukobe, koliko god bili žestoki, vodi bez ministarskih poziva na šamaranje stranih dužnosnika. Razlika u standardu, sigurnosti i institucijama očito boli, pa se preko hrvatskih “ustaša” liječi dio srpskih frustracija – dok građani Srbije, umjesto ulaganja i razvoja, dobivaju još jednu dozu Pinkovog realityja iz ministarskog kabineta.