Dalija Orešković ponovno se oglasila o partizanima, Bleiburgu i vrijednosnom sustavu Hrvatske — i, kao i uvijek, uz puno “razumijevanja”, “osuđivanja” i neizostavnog “ali”. Recept je poznat: nominalno osudi zločin, relativiziraj ga kontekstom, a zatim napadni one koji traže istinu kao opasne revizioniste koji žele “promijeniti vrijednosni sustav”. Iza naizgled umjerenog tona krije se ideološka pozicija koja je sve samo ne umjerena.
“Mrlja oslobođenja od fašizma” — kakva perverzija jezika
“Smaknuća bez suđenja najveća su mrlja onoga što se dogodilo nakon oslobođenja od fašizma”, rekla je Orešković. Rečenica zvuči kao osuda — ali nije. Tisuće i tisuće pobijenih Hrvata, civila, zarobljenika, svećenika, žena i djece, bačenih u jame i rijeke bez suđenja, bez sahrane, bez imena — za Orešković su tek “mrlja” inače legitimnog “oslobođenja”. Zločin se relativizira samim smještanjem u kontekst “antifašizma” koji navodno daje moralni legitimitet svemu što je uslijedilo. To nije suočavanje s poviješću — to je njezina instrumentalizacija.
Hrvatska nije nastala IZ partizanskog pokreta — nastala je rušenjem onoga što su partizani izgradili
Orešković tvrdi da oni koji partizane vide kao zločince žele “percepciju stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske 90-ih godina nadovezati na NDH”. Ovo je klasična ljevičarska podvala: svođenje svake kritike komunizma i partizanskog pokreta na rehabilitaciju ustaštva. Istina je upravo suprotna — slobodna i neovisna Hrvatska nastala je rušenjem komunističke Jugoslavije, države koju su partizani izgradili na zločinu, jednopartijskoj diktaturi i teroru. Hrvatska je slobodna ne zahvaljujući partizanima, nego unatoč njima i svemu što su stvorili. Neoboriva je činjenica da su se Ustaše i Domobrani borili za Hrvatsku, partizani i “antifašisti” za tamnicu hrvatskog naroda, za Jugoslaviju, od koje smo se u krvi oslobodili u Domovinskom ratu.
“Ne može cijela nacija tim putem” — može i mora
“Mogu shvatiti da netko pati za svojim djedom, ali ne može cijela nacija tim putem”, poručila je Orešković. Može. I mora. Suočavanje s komunističkim zločinima nije privatna obiteljska trauma — to je nacionalna i politička obveza svake slobodne demokratske države. Njemačka se suočila s nacizmom. Poljska se suočila sa staljinizmom. Jedino u Hrvatskoj dio ekstremne ljevičarske političke elite i dalje smatra da je partizanski pokret nedodirljiva sveta krava. Orešković im je jedan od glasnogovornika.