Povijesni dokumenti sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije otkrivaju kako se srbijanski diktator Slobodan Milošević s golemim gnjevom obrušio na krajinsko vodstvo pod palicom Milana Martića, drsko ih optuživši da su pobjegli kao zečevi čim je prestala prva topnička priprema Hrvatske vojske. „Više su izginuli u bježaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije!”, bjesnio je Milošević, sramotno priznajući kako 6.000 Hrvata u Vukovaru Prva armija JNA nije mogla slomiti pola godine, dok su njegovi pobunjenici Knin, kojem se može prići iz samo tri pravca, predali za manje od 12 sati bez ikakvog otpora i borbenog dodira s našim snagama.
Očajnički vapaji generala Mrkšića i tajne veze iz plamtećeg Srba
Presretnuti razgovori od 5. kolovoza 1995. godine precizno, iz minute u minutu, oslikavaju potpuni krah agresorske logistike na terenu. Već u rano jutro srbijanski general Momčilo Perišić iz Beograda panično provjerava situaciju, dok mu pukovnik Mirko Radaković s ličkog ratišta javlja da kolone traktora bježe i da se uočljivo širi nezvanična vijest o padu Knina. Nešto kasnije zapovjednik paravojske Mile Mrkšić, javljajući se iz baze u Srbu, u panici razgovara s generalom Miloradom Stuparom i priznaje da mu je „lička pukla” te da su sve veze sa zapovjedništvom u prekidu. Mrkšić u popodnevnim satima šalje očajnički vapaj Perišiću pitajući: „To znači, nakon svih ovih stvari koje su se desile, mi smo ostavljeni sami sebi?”, otvoreno priznajući da puteve bjesomučno krče tisuće izbjeglica i da mu je Banijski korpus pred potpunim odsijecanjem i uništenjem.
Mladićevo priznanje kapitulacije i Legijine molbe Arkanu za spas
Uočljive razmjere vojničkog sloma zacementirao je i zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladić, koji u svom razgovoru hladnokrvno priznaje da su ustaše ušle u Knin bez ikakve borbe jer narod jednostavno odbija braniti tu propalu paradržavnu tvorevinu. Dok se obruč pobjedničkog mentaliteta Hrvatske vojske nezadrživo stezao, zloglasni zapovjednik Crvenih beretki Milorad Luković Legija panično je u kasnim večernjim satima zvao Željka Ražnatovića Arkana tražeći da mu hitno pošalje stotinu ljudi prema Dvoru jer se nalazi u potpunom okruženju. Arkan mu je prestrašeno odgovorio da je to u tom trenutku nemoguće, poručivši da spas potraže u slanju goriva preko Banja Luke. Ovi autentični transkripti stoje kao trajni pravni štit povijesne istine i dokaz da je gromoviti udar hrvatskih brigada u samo 84 sata pomeo i zauvijek izbrisao agresorske snove s naše svete zemlje.