Kad država “pomaže”: Evo koliko bi koštalo gorivo bez “pomoći” Vlade RH

Hrvatska danas plaća rekordno skupo gorivo godinama unatrag, a premijer se hvali „desetim paketom pomoći“ dok mirno prešućuje ključnu stvar – da od svake litre benzina i dizela država uzima gotovo pola cijene kroz trošarine i PDV.

Prema službenim podacima, u Hrvatskoj trošarine i PDV čine oko 53 posto cijene goriva, što znači da više od svakog uplaćenog eura na pumpi završava u državnoj blagajni, nego kod distributera ili proizvođača. Drugim riječima, da država ne dernja građane kroz namete, današnji eurodizel od 1,55 eura po litri realno bi koštao oko 0,75 eura, a ne 1,73 eura koliko će biti „zahvaljujući“ novoj Vladinoj odluci od utorka. Vlada se hvali da je spriječila rast cijene na 1,86 eura, ali prešućuje da bi bez njezinih trošarina i PDV‑a cijena bila i do 50 posto niža.

U istom dahu premijer priopćava da deseti paket „pomoći“ vrijedi 450 milijuna eura i da su svi paketi zajedno dosegli gotovo deset milijardi eura, dok istodobno iz džepova građana kroz skuplje gorivo, struju i plin izvlači višestruko više. Vlada je i sada, formalno, „intervenirala“ – od utorka eurodizel raste s 1,55 na 1,73 eura, eurosuper sa 1,50 na 1,62 eura, plavi dizel s 0,89 na 1,19 eura, a poskupljuju i UNP u spremnicima i bocama. Premijer to prodaje kao zaštitu standarda, dok račun jasno pokazuje da je baš država najveći dobitnik svakog poskupljenja energenata, jer na skuplju litru goriva uzima više trošarina i veći PDV.

Plin i struja, tvrdi Vlada, „neće poskupjeti do 30. rujna“, dok traje medijska ofenziva o navodnom spašavanju građana od globalne krize. No i tu vrijedi ista logika – bez visokih državnih nameta, računi bi bili znatno niži i bez ijednog „paketa pomoći“, konferencije za medije ili grafičkih prezentacija iz Banskih dvora. Vlada građanima prvo uzme kroz trošarine i PDV, pa im zatim dio tog novca vraća kroz subvencije i pakete, predstavljajući se kao velikodušni spasitelj.

Dok Plenković govori o „otpornosti gospodarstva“ i „energetskoj tranziciji“, hrvatski vozači na pumpama gledaju samo jedno – koliko su litru platili jučer, a koliko danas, i koliko bi platili da država ne reže više od pola uplaćenih eura. Gospodarstvenici, prijevoznici i poljoprivrednici znaju da im nikakav paket ne može nadoknaditi činjenicu da je gorivo umjetno skupo upravo zato da bi država napunila proračun. Umjesto smanjenja trošarina i trajnog rasterećenja svih koji rade, Vlada bira kozmetičke intervencije, kratkoročne potpore i politički marketing – a račun, kao i uvijek, plaćaju građani na svakoj benzinskoj postaji.