Josip Jović nije bio samo prvi poginuli hrvatski redarstvenik; on je bio prvi mladić koji je svojim životom zapečatio put Hrvatske prema slobodi i jasno pokazao da se srpska agresija neće zaustaviti prijetnjama i barikadama.
Rođen u Aržanu, u Dalmatinskoj zagori, Josip je kao dvadesetjednogodišnji mladić pristupio Jedinici za posebne namjene MUP‑a u Rakitju, među onima koji su se prvi svjesno stavili na crtu obrane još uvijek međunarodno nepriznate hrvatske države. Na Uskrs, 31. ožujka 1991., njegova je postrojba upućena na Plitvička jezera, gdje su pobunjeni Srbi i paravojne snage tzv. SAO Krajine zauzeli nacionalni park i presjekli državnu cestu D1, glavnu vezu između sjevera i juga zemlje. Akcija “Plitvice” imala je jasan cilj – pokazati da Hrvatska neće dopustiti komadanje vlastitog teritorija, ma koliko neprijatelj bio nadmoćan.
U ranim jutarnjim satima hrvatski specijalci nailaze na zasjedu kod Plitvica; pod rafalima i tromblonskim minama iskaču iz autobusa i zauzimaju položaje u snijegom prekrivenoj šumi. Upravo tu, u blizini zgrade pošte, Jovića pogađa metak ispaljen iz pravca pobunjenih srpskih položaja; iako je imao pancirku, pogodak ga je zahvatio u nezaštićeni dio tijela. Suborci svjedoče da je bio najistureniji, onaj koji ide naprijed i ne uzmiče, a unatoč brzoj intervenciji i helikopterskom prijevozu, Josip na putu prema bolnici podliježe teškim ranama. Tog je trenutka, kako će povijest zapisati, pala prva hrvatska žrtva Domovinskog rata – Krvavi Uskrs 1991. postao je simbol početka otvorene srpske agresije na Hrvatsku.
Josip je pokopan u rodnom Aržanu 3. travnja 1991., uz najveće državne i vojne počasti, pred desecima tisuća ljudi koji su razumjeli da je s njim sahranjen dio vlastite mladosti, ali i da je njegov grob temelj nove hrvatske slobode. Nadbiskup Frane Franić tada je poručio da je pucanj u Josipa bio pucanj u hrvatsku demokraciju, a ta rečenica i danas odzvanja svake godine kad se hrvatski redarstvenici i branitelji okupe na Plitvicama, pod snijegom i tišinom šume. Josip Jović ostaje prvomučenik Domovine – mladić koji je mogao birati mirniji život, ali je izabrao stati prvi u red za Hrvatsku, da bi mnogi poslije njega mogli živjeti u zemlji koju je sanjao.