JASENOVAC: ISTINA KOJU SRBIJA NE ŽELI ČUTI

Jasenovac je jedno od najtežih poglavlja hrvatske povijesti. Zločini su neupitni. Ali komunistički režim taj je zločin sistematski instrumentalizirao – napuhavao brojke kako bi Hrvate zauvijek držao u poziciji krivca. Iako je i sam komunistički zločinački režim uz svesrdnu pomoć Srba i te kako zaslužan za velik broj žrtava koje leže na jasenovačkom području, od 1945. do 1948. počinjen je pravi genocid nad Hrvatima, ne samo hrvatskim vojnicima, nego i civilima, svima koji su im se činili kao prijetnja.

Napuhane brojke i zaustavljena iskapanja

Broj od 700.000 žrtava, koji je jugoslavenska propaganda gurala desetljećima, danas je odbačen od svih relevantnih međunarodnih institucija. Memorijalni muzej Holokausta u Washingtonu procjenjuje oko 77.000 žrtava. U tom broju su i desetine tisuća pobijenih Hrvata od strane krvave petokrake. Javna ustanova Spomen područje Jasenovac vodi poimenični popis od 83.145 dokumentiranih žrtava. Taj je popis bezbroj puta osporen neoborivim dokazima kako se na njemu nalaze imena ljudi koji su godinama živjeli nakon tog popisa, pa i u Zagrebu 2000-ih godina, koji su ubijeni na Kozari i na drugim lokacijama diljem nesretne bivše države. Popis je sve samo ne vjerodostojan, debelo prenapuhan i izmišljen u najvećem dijelu.

Iskapanja 1964. zaustavljena su čim nisu pokazala željene rezultate – a nalazi su proglašeni državnom tajnom. Dokumentirana činjenica, ne teorija zavjere.

OZNA i UDBA: Kada je logor preuzela “antifašistička” vlast

Nakon 1945. područje Jasenovca preuzela je OZNA – komunistička tajna policija koja je postala instrument revolucionarnog terora. Tisuće Hrvata likvidirano je bez suđenja. Istraživačica Blanka Matković dokumentirala je zarobljeničke logore i likvidacije po Dalmaciji i Hercegovini. Popisi streljanih iz Imotske krajine za razdoblje 1944.-1948. svjedoče o sustavnom komunističkom teroru koji se godinama prešućivao.

Priča o Jasenovcu nikad nije bila samo priča o ustaškom zločinu. Bila je i priča o tome kako su komunisti taj zločin ukrali, napuhali i pretvorili u trajni politički kapital.

Srbija i Jasenovac kao geopolitičko oružje

Danas Srbija nastavlja istom logikom. Beograd sistematski koristi Jasenovac kao diplomatsko oružje – u UN-u, u EU, u regionalnim odnosima. Dok srpski političari govore o “jedinom genocidu na Balkanu”, istovremeno forsiraju napuhane brojke kako bi neutralizirali svaku kritiku vlastite politike odgovorne za stvarne genocide u Srebrenici, Vukovaru, Škabrnji i diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Srpski mitovi mogu kreirati narativ, istinu promijeniti ne mogu.

Najnoviji pokušaji usvajanja rezolucija o Jasenovcu na međunarodnim forumima nisu motivirani sjećanjem na žrtve. Motivirani su geopolitičkim računicama Beograda. Pravi cilj nije pravda – nego ucjena. Hrvatska mora odbaciti taj okvir. Priznavati zločine – apsolutno. Pristajati na napuhane brojke i srpski politički narativ – nikada.