“Hrvatska nije Jugoslavija”: Jugoslavija je propala, a s njom i njena zločinačka povijest.

Na portalu Hrvatske pravice objavljen je tekst autorice Lili Benčik koji se bavi odnosom prema jugoslavenskoj prošlosti i njezinim refleksijama na današnje društvo. Tekst donosi niz jasnih i oštrih poruka o identitetu moderne Hrvatske, ulozi Domovinskog rata i načinu na koji se interpretira povijest.

Već u uvodnom dijelu autorica iznosi temeljnu tezu: “Hrvatska nije Jugoslavija. Ovu su Hrvatsku stvorili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu, a ne partizani 1945. Njihove države više nema! Jugoslavija je propala, a s njom i njena zločinačka povijest.”

Time postavlja okvir cijelog teksta, u kojem naglašava da se suvremena hrvatska država ne može promatrati kroz prizmu bivšeg sustava. U nastavku dodatno pojašnjava svoj stav:
“Koje zajedništvo i antifašizam? Bratstvo i jedinstvo!? Mrtvo je! U Jugoslaviji je vladao zločinački, diktatorski totalitarizam, a ne antifašizam.”

Kritika sustava i pozivanje na europske dokumente

Autorica u tekstu iznosi i šire usporedbe totalitarnih režima, tvrdeći: “Fašizam = nacizam = komunizam. Iste metode, isto gaženje ljudskih prava i sloboda, isto jednoumlje samo s drugim predznakom.”

Kao dodatni argument navodi i Rezoluciju Europskog parlamenta iz 2019. godine: “Podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću.” U tekstu se također ističe kako, prema autoričinu stavu, razdoblje nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nije donijelo slobodu: “Ne samo što nije donio slobodu, nego je masovno ‘oslobodio’ narod od njihove imovine, da bi se u njihove domove uselili ‘zaslužni’ drugovi i stvarali ‘crvenu buržoaziju’.”

Autorica naglašava i kako, za razliku od drugih režima, komunistički zločini nisu adekvatno procesuirani: “O talijanskim, njemačkim, četničkim i ustaškim zločinima sve se zna, zločini su osuđeni i kažnjeni, ali za komunističke zločine nikada nitko nije odgovarao.” U završnom dijelu teksta ponovno se vraća na temeljnu poruku o suvremenoj Hrvatskoj i njezinim temeljima: “Hrvatska je stvorena krvlju hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu 1991.–1995., a ne u NOB-u 1941.–1945.”

Ovakav tekst otvara niz osjetljivih i složenih pitanja o povijesti, identitetu i načinu na koji se prošlost interpretira u današnjem društvu. Jasno je da će izazvati različite reakcije, no jednako tako ostavlja prostor za raspravu o temama koje su i dalje snažno prisutne u javnom prostoru.