Hrvatska je napadnuta: Bez ijednog ispaljenog metka paralizirali su Hrvatsku

Hrvatska već danima živi u ritmu evakuacija, policijskih sirena i zatvorenih škola. Svaka nova e-mail poruka iz inozemstva pokreće lanac reakcija koji uključuje desetke policajaca, protueksplozijske timove i prateću logistiku – a sve završava istim zaključkom: lažna dojava. No vojni stručnjak Dubravko Gvozdanović upozorio je da ono što gledamo nije niz nepovezanih šala nego svjesni model asimetričnog terorističkog protuhrvatskog djelovanja.

Sustav je zarobljen u sigurnosnoj petlji

Temeljni problem koji Gvozdanović identificira jest strukturalna ranjivost suvremenog društva: sustav si ne može dopustiti da ignorira niti jednu prijetnju, čak ni kada gotovo sigurno zna da je lažna. Dovoljan je jedan jedini slučaj u kojemu bi eksploziv zaista postojao pa da se rutinska evakuacija prometne u masovnu tragediju. Zbog toga sustav mora reagirati svaki put – a upravo u toj nužnosti leži brutalna logika napada. Neprijatelj bez ijednog ispaljenog metka paralizira svakodnevni život, remeti obrazovni proces, generira psihološki pritisak i iscrpljuje sigurnosni sustav. Trošak napada za počinitelja: jedna lažna e-mail adresa otvorena u inozemstvu i šturi tekst. Trošak obrane za Hrvatsku: desetci angažiranih službenika, prekinuta nastava, uplašeni roditelji i medijski kaos koji se ponavlja iz dana u dan.

Testira se otpornost – i to pred turističku sezonu

Gvozdanović upozorava i na vremenski kontekst: sve se ovo događa neposredno pred turističku sezonu, koja je prema njegovim riječima “još uvijek osnovni krvotok naše države”. Prijetnje dolaze iz inozemstva, anonimne su, teško ih je atribuirati i ciljaju civilnu infrastrukturu. To su klasične karakteristike suvremenog hibridnog djelovanja – i potpuno je nebitno dolaze li od neke države, ideološke organizacije ili unajmljenih agenata koji testiraju reakciju sustava. Najopasniji aspekt nije ni logistika ni trošak nego psihološka erozija: kada evakuacije postanu rutina, ljudi ih počinju banalizirati, razina opreza pada – i upravo tada stvarna prijetnja može proći neprimijećena. To je, naglašava Gvozdanović, i krajnji cilj ovakvih akcija.

“Uopće nam nije potrebna bomba”

Zaključak vojnog analitičara jasan je i zabrinjavajući: “Uopće nam nije potrebna bomba da bismo proizveli učinak ravan eksploziji. Dovoljna je tek obična dojava u obliku šturog teksta s tek otvorene lažne e-mail adrese u inozemstvu pa da se cijelo društvo od temelja protrese.” Svaku takvu dojavu stoga treba tretirati kao čisti teroristički čin i najstrože sankcionirati – jer banaliziranje problema znači da smo promašili bit. Granice kakve poznajemo više gotovo da ne znače ništa, digitalni prostor postaje ključno bojište, a omjer uloženog i dobivenog stravično je nepovoljan za onoga koji se brani.