Grad Zagreb ima 3,15 milijardi eura – za ljetovanje 50 najteže invalidne djece odvojio je 21.687 eura. Za ideološki bliske udruge: 13 milijuna

Autor M.J.
782 pregleda Autor fotografije: Možemo
A+A-
Resetiraj

Proračun Grada Zagreba za 2026. godinu iznosi rekordnih 3,15 milijardi eura. To je dovoljno za sve – za nagrade o “europskoj prijestolnici inkluzije”, za priopćenja o suvremenoj i otvorenoj metropoli, za udruge bliske Možemo! platformi. Za ljetovanje pedesetero djece s najtežim stupnjem invaliditeta, međutim, Grad je – u svom petom mandatnom poslovanju – procijenio da vrijedi točno 21.687 eura. To je 0,0007 posto proračuna. Natječaj je propao jer se nitko nije javio. I nije čudo.

Simulacija natječaja

Problem nije u tome što se nije javio nitko zainteresiran. Problem je u tome što gradska uprava od početka nije ni mogla dobiti ozbiljnu ponudu. Usluga koja uključuje prilagođen smještaj, medicinsko osoblje, osobne asistente u omjeru jedan na jedan i prijevoz prilagođenim vozilima za pedeset korisnika realno košta između 100.000 i 125.000 eura – dakle između 2.000 i 2.500 eura po korisniku. Grad je ponudio 21.687 eura za sve zajedno, što je petina minimalnog realnog troška. Kad se u natječaj ugradi iznos koji pokriva svega 20 posto potrebnog, to nije natječaj – to je paperwork kojim se simulira aktivnost, a odgovornost prebacuje na “tržište koje nije reagiralo”.

13 milijuna za ideološki bliske, 21.000 za djecu s invaliditetom

Ono što broj 21.687 čini stvarno skandaloznim nije njegova apsolutna veličina – nego usporedba. Udruge ideološki i osnivački bliske vladajućoj Možemo! platformi od 2024. iz gradskog proračuna povukle su preko 13 milijuna eura. To je šesto puta više od onoga što Grad nudi za ljetovanje pedesetero najugroženije djece u gradu. Gradonačelnik Tomašević koji se kiti nagradama za inkluziju troši šesto puta više na udruge svojih istomišljenika nego na ljetovanje djece koja bez prilagođenog smještaja, stručnog osoblja i prilagođenog prijevoza jednostavno ne mogu nigdje ići.

Rješenja postoje – volje nema

Nije da ne postoje modeli koji funkcioniraju. Beč svake godine organizira inkluzivne ljetne kampove kroz vlastite gradske ustanove – bez čekanja hoće li se netko javiti na natječaj. Zagreb ima Centar za autizam, Mali dom, Centar za rehabilitaciju, Polikliniku Suvag i Centar Novi Jelkovec. Zagreb ima i gradske objekte na Jadranu – iste one koje je Tomašević stavio u kolateral za kredite. Trogodišnji okvirni ugovor s prilagođenim objektom na Jadranu, stručni tim iz postojećih gradskih ustanova i dugoročna prilagodba prostora rješenje je koje ne zahtijeva ni genijalnost ni posebna sredstva.

Postoji i skandinavski model osobnog vaučera: obitelji s djetetom s najtežim invaliditetom dobivaju osobni proračun kojim same biraju pružatelja, objekt i termin. Uz iznos od 3.000 eura po djetetu, godišnji trošak za svih pedeset korisnika bio bi 150.000 eura – manje od prosječne godišnje dodjele jednoj udruzi bliskoj gradskoj vlasti.

Pet godina, tri milijarde godišnje – i nema izgovora

Pročelnica Lora Vidović i gradonačelnik Tomašević iza sebe imaju pet godina mandata i ukupno više od 13 milijardi eura proračuna. Za to su vrijeme Zagreb okitili nagradama za inkluziju i raznolikost, raspisivali natječaje koje su unaprijed osuđivali na propast i financirali ideološki srodni NGO sektor s desecima milijuna eura. Za pedeseto djece s najtežim invaliditetom – ponudili su 21.687 eura i podigli ruke kada se nitko nije javio. Iza njih ponestaje izgovora. A ispred djece – opet ljeto bez mora.

Što vi mislite?

Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!

Možda će vas još zanimati: