Povijest se ne može prebrisati ni prepraviti koliko god to neki pokušavali. Čovjek koji 35 godina izvrsno živi na račun Republike Hrvatske i njenih građana koji plaćaju skupu TV pretplatu, koji o našem trošku putuje svijetom i radi kojekakve reportaže koje malo toga dobroga donose ovoj zemlji, Goran Milić, izgradio je karijeru u zemlji koju nije želio.
U hrvatskom medijskom prostoru godinama se ustrajno pokušava izgraditi imidž Gorana Milića kao nekakvog simpatičnog i neutralnog svjetskog putnika te televizijskog barda, no uočljive povijesne činjenice i videosnimke iz devedesetih godina bjelodano razotkrivaju posve drukčiju, mračnu i kompromitirajuću stranu njegova djelovanja. Prije nego što se krajem devedesetih trijumfalno vratio u Zagreb, Milić je tijekom raspada bivše države i u jeku velikosrpske agresije živio i marljivo radio u Beogradu, gdje je kao direktor televizije Yutel, ali i kroz izravne nastupe na Radio-televiziji Srbije (RTS), slao skandalozne poruke koje su išle izravno protiv proglašenja samostalnosti i ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske. U tim ključnim trenucima, kada je hrvatski narod krvario pod naletima tenkova, Milić je s beogradskih ekrana držao moralne prodike i optuživao Zagreb za izazivanje sukoba i buđenje ekstremizma.
Optužbe za ustaštvo, pravdanje akcija JNA i napadi na legalnu vlast
Pregledom arhivskih dokumenata i izjava iz 1991. i 1992. godine, razotkriva se sav jad i bijeda Milićeva tadašnjeg “neutralnog” angažmana. U svojim komentarima i intervjuima na beogradskim televizijama, Milić je legalno izabranu hrvatsku vlast na čelu s Franjom Tuđmanom zlonamjerno i otvoreno etiketirao, provlačeći teze o navodnom povratku fašizma i ustaštva na hrvatske ulice, što je bila klasična propagandna matrica kojom je srbijanski diktator Slobodan Milošević opravdavao masakre i etničko čišćenje. Milić je u medijskim istupima relativizirao prve agresorske napade, drsko poručujući kako akcije takozvane Jugoslavenske narodne armije (JNA) služe isključivo za “smirivanje tenzija i razdvajanje sukobljenih strana”, čime je pred međunarodnom i srbijanskom javnošću izravno amnestirao brutalne napade savezne vojske na Vukovar, ustavne svetinje i goloruko hrvatsko stanovništvo.
Slom moralnog kompasa i licemjerni povratak na hrvatsku grudu
Ovakvi huškački i protuhrvatski istupi u Beogradu trajali su sve dok Milić nije shvatio da je velikosrpski projekt vojno i politički doživio potpuni i definitivni krah. Kada su se snovi o opstanku Jugoslavije rasplinuli pred pobjedničkim mentalitetom hrvatskih branitelja, Milić je ekspresno promijenio kaput, spakirao kofere i preko noći se prebacio u Zagreb, gdje su ga anacionalne i lijeve medijske strukture bez ikakve grižnje savjesti nagradile izdašnim uredničkim foteljama i milijunskim projektima na javnoj televiziji. Dok su obitelji stradalih i pošteni radnici morali trpjeti surove posljedice rata, beogradski novinarski poltroni su se preko noći transformirali u velike hrvatske domoljube, prešućujući da su u najtežim danima za domovinu sjekli u leđa vlastitom narodu i sramotno opravdavali agresorsku čizmu s istoka. Jedan od poznatih videa Gorana Milića donosimo u nastavku: