Gojko Šušak – životni put ratnog ministra obrane

Gojko Šušak rođen je 16. ožujka 1945. u Širokom Brijegu, kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak, u obitelji obilježenoj ratnim i poratnim stradanjima – otac i brat nestali su krajem Drugog svjetskog rata. Nakon završene gimnazije upisao je Pedagošku akademiju u Rijeci (matematika i fizika), a potom kraće vrijeme studirao menadžment; početkom 70‑ih odlazi u iseljeništvo, najprije u Austriju, a zatim u Kanadu gdje vodi restoran i aktivno sudjeluje u hrvatskoj političkoj i crkvenoj zajednici oko franjevačke misije u Norvalu.

U Kanadi se profilirao kao jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske dijaspore – predsjednik Hrvatsko‑kanadske kulturne federacije, suosnivač hrvatske katedre na Sveučilištu Waterloo i organizator nastupa Franje Tuđmana tijekom njegove kanadske turneje krajem 80‑ih. Na Tuđmanov poziv vraća se u Hrvatsku u siječnju 1990., sudjeluje na Prvom općem saboru HDZ‑a i ulazi u prvu višestranačku Vladu kao ministar iseljeništva, s glavnim zadatkom povezivanja domovine i iseljeništva uoči raspada Jugoslavije.

U rujnu 1991., u jeku Bitke za vojarne i otvorenog sukoba Hrvatske vojske s JNA, Šušak postaje ministar obrane Republike Hrvatske, dužnost koju će obnašati do smrti 1998. Pod njegovim vodstvom Zbor narodne garde prerasta u modernu vojsku – do kraja 1991. formirano je 60 brigada, provodi se reorganizacija Oružanih snaga, masovno naoružavanje (ponajviše iz zemalja bivšeg Varšavskog pakta) i uvođenje NATO‑standardnih časničkih izobrazbi uz pomoć američke tvrtke MPRI. Istodobno, Šušak 2. siječnja 1992. s generalom Andrijom Rašetom potpisuje sarajevsko primirje koje formalno završava otvorenu fazu sukoba HV‑a i JNA u Hrvatskoj.

Kao ministar obrane jedan je od ključnih političkih i operativnih aktera u planiranju i provedbi operacija Zima ’94, Skok, Ljeto ’95, Bljesak i Oluja, te kasnijih djelovanja HV‑a i HVO‑a u Bosni i Hercegovini (Maestral, Južni potez) koja su slomila snage Republike Srpske Krajine i izmijenila vojnu ravnotežu u BiH. Uspostavlja bliske odnose s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem, značajno utječući na promjenu stajališta SAD‑a prema Hrvatskoj i omogućavanje političke i logističke potpore za završne operacije i mirovne sporazume u Washingtonu i Daytonu; upravo se uz njega veže rečenica izrečena Tuđmanu nakon Oluje: “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen.”

Šušak je bio jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana i ujedno potpredsjednik HDZ‑a od veljače 1998., snažno utjecajan i unutar stranke i u državnoj politici, ali i kontroverzna figura u dijelu međunarodne i domaće javnosti koji mu pripisuje tvrdu nacionalnu liniju i ključnu ulogu u hrvatskoj politici prema BiH. Nakon duže borbe s teškom bolešću preminuo je 3. svibnja 1998. u Zagrebu; pokopan je 7. svibnja na Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja, među vojnicima s kojima je dijelio godine Domovinskog rata.