Točno 10. travnja 1947., na dan koji je za mnoge Hrvate simbolično nabijen emocijom i sjećanjem, devetnaestogodišnji Frane Tente iz Splita učinio je nešto za što su u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji odrasli muškarci drhtali od straha. Zajedno s grupom mladića i djevojaka, okupljenih u neformalni Hrvatski oslobodilački pokret, popeo se na Marjan – srce Splita, simbol hrvatstva – skinuo jugoslavensku zastavu s crvenom petokrakom i na njezino mjesto postavio 18-metarski hrvatski barjak. Grad je ostao bez teksta. Splitski komunisti i OZNA bili su šokirani. A za Frana Tentu počelo je pakao koje je trajalo sve do njegove smrti.
Tiha pobuna u gradu pod petokrakom
Frane Tente nije bio sin bogatog oca ni politički aktivist s vezama – bio je učenik sedmog razreda Klasične gimnazije, sin financijskog činovnika iz Mravinaca i domaćice iz Splita. Odrastao je u obitelji koja je već okusila komunistički teror: stariji brat Maksimilijan, vojnik koji je završio rat u slovenskim logorima, nikad se nije vratio kući. Pretpostavlja se da je strijeljan negdje kod Šentvida. Mlađi brat Frane također je bio na Križnom putu, zarobljen i odveden, ali je nakratko pušten – samo da bi ga OZNA uhitila 1946.
Iz takve obitelji, u gradu koji je ključao pod partijskim nadzorom, Frane Tente se nije povukao u šutnju. Zajedno s desetak vršnjaka – djevojaka i mladića – organizirao je tajne sastanke po kućama i u drugoj polovici 1946. formalizirao skupinu pod imenom Hrvatski oslobodilački pokret. Cilj im je bio jasan i simboličan: skinuti s Marjana jugoslavensku zastavu i na njezino mjesto podignuti hrvatsku. Znali su što riskiraju. Odlučili su to napraviti svejedno.
Uhićenje, mučenje, smrt u 20. godini
Nakon akcije 10. travnja, Tente je bio prvi uhićen. OZNA ga je podvrgnula teškim ispitivanjima, a sud je – bez obzira na maloljetnost svih optuženih – presudio da su podrivali FNRJ i organizirali udruženje s ciljem nasilnog rušenja ustavnog poretka. Kazna: pet godina zatvora. Najprije ga odvode u Šibenik, potom u Lepoglavu, pa na prisilni rad na izgradnji pruge Šamac–Sarajevo, a onda natrag u Lepoglavu.
U Lepoglavi, pod upravom zloglasnog majora KNOJ-a Josipa Špiranca – čiji je izravni nadređeni bio tada mladi Josip Manolić – Tente je doživio jedan od brutalnijih oblika kažnjavanja koji su komunistički čuvari primjenjivali na političkim zatvorenicima. Stražari su mu naredili da skine svu odjeću osim donjeg rublja, stavili mu okove na noge i zatvorili ga u negrijanoj prostoriji bez stakla, čiji su pod prethodno poprskali vodom kako bi se stvorio led. Veljače 1948. Frane Tente umro je od upale pluća. Imao je 20 godina. U zatvorskom izvješću pisalo je da je umro od „vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna”. Njegovo tijelo nikad nisu predali obitelji. Grob mu ni danas nije poznat.
Split ga nije zaboravio – ali država još uvijek nije odužila dug
Frane Tente desetljećima je bio namjerno prešućivana figura – u Jugoslaviji zabranjena tema, a u prvim godinama slobodne Hrvatske zatrpana kaotičnom tranzicijom i Domovinskim ratom. Tek u posljednjem desetljeću Torcida mu je posvetila mural u Vukovarskoj ulici u Splitu, a lokalna udruga Urbana desnica pokrenula je inicijativu za ulicu ili trg s njegovim imenom. No ni ulica, ni spomen-ploča na zgradi u kojoj je živio, ni državna komemoracija – ništa od toga nije zaživjelo na razini koja bi odgovarala veličini čina i cijeni koju je taj mladić platio.
Dok se po hrvatskim gradovima i dalje čuvaju ulice nazvane po partizanskim zapovjednicima koji su organizirali masovne likvidacije u poraću, splitski gimnazijalac koji je golim rukama i velikom hrabrošću doslovno vratio Hrvatsku na Marjan leži u nepoznatom grobu. Njegova je priča ogledalo onoga što Hrvatska još uvijek nije napravila: suočiti se s komunističkim terorom nad vlastitim narodom, rehabilitirati sve žrtve tog terora i vratiti im ime i dostojanstvo – bez iznimki i bez selektivne pravde.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
2
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0