Evo tko je rekao odlučno NE Vučićevoj Srbiji

Dugoročno gledano, interes Hrvatske je ulazak Srbije u Europsku uniju, što je nedvojbeno i neupitno iz više razloga, poglavito ekonomskih, ali interes Hrvatske je i stabilnost i mir u regiji. No, ovakva Srbija s Aleksandrom Vučićem na čelu – kao nekadašnjim prvim čovjekom Šešeljevih Radikala i čovjekom koji brutalno zatire ljudska prava i medijske slobode – takva Srbija ne treba nikome, a ponajmanje samim Srbima. Upravo zato, devet europskih država reklo je glasno i odlučno “NE” nastavku pregovora, a to “NE” nije upućeno Srbiji kao državi, nego državi koju vodi diktator Aleksandar Vučić. Veliki i agresivni politički pritisak koji je s najviših razina Europske komisije te iz ureda predsjednika Europskog vijeća Antonia Coste vršen kako bi se Beogradu progledalo kroz prste i otvorio Klaster 3, službeno je propao na sastanku stalnih predstavnika u Bruxellesu, gdje je postavljen neprobojan zid.

Među zemljama koje su kategorički spustile rampu ovom sramotnom popuštanju, uz Republiku Hrvatsku, našle su se i Nizozemska, Belgija, Finska, Švedska, Bugarska, Estonija, Litva i Luksemburg, dok su Danska i Latvija također bile načelno protiv. Budući da unutar Vijeća ne postoji konsenzus, pregovori sa Srbijom ostaju blokirani do daljnjega. To predstavlja težak poraz za strukture Europske komisije koje su, pod utjecajem Francuske i ureda Ursule von der Leyen, pripremile skandalozno pozitivnu i sugerirajuću ocjenu reformi, pokušavajući pod svaku cijenu pomoći Vučićevoj vlasti i progurati otvaranje poglavlja koja su na čekanju gotovo pet godina. Države koje su ustrajale na blokadi kao glavne razloge opravdano navode katastrofalno stanje s vladavinom prava, pritiske na medije i otvoreno sjedenje Beograda na dvije stolice kroz blisku suradnju s Moskvom. Potpuno je nedopustivo da se državi koja i dalje skriva podatke o našim nestalim herojima iz Domovinskog rata, odbija platiti ratnu štetu i sustavno zatire prava hrvatske nacionalne manjine u Vojvodini, otvaraju bilo kakva vrata prema civiliziranom krugu vrijednosti.

Ono što je najviše iritiralo zemlje članice jest pokušaj Europske komisije da u svojim dokumentima prikaže lažno “poboljšanje” usklađenosti Srbije s vanjskom politikom Unije. I dok su sve druge zemlje u okruženju stopostotno usklađene s europskim odlukama, Bruxelles hvali srbijanskih 63 posto usklađenosti, namjerno prešućujući ključnu činjenicu da se to uopće ne odnosi na ono najbitnije – uvođenje sankcija protiv Rusije i Bjelorusije. Dok strukture unutar Komisije favoriziraju autokrata iz Beograda i pokušavaju progurati otvaranje pregovaračkih poglavlja zanemarujući realno stanje na terenu, Europski parlament je zauzeo izuzetno čvrst i kritičan stav. To je potvrđeno i golemom većinom glasova kojom je usvojeno oštro izvješće hrvatskog eurozastupnika Tonina Picule, a kojim Parlament ne samo da se protivi otvaranju Klastera 3, već izričito traži i potpuno zamrzavanje svih proračunskih sredstava EU za Srbiju. Hrvatska diplomacija mora nastaviti koristiti pravo veta bez imalo oklijevanja i jasno poručiti briselskim birokratskim uredima da se preko leđa naših žrtava i ustavnog dostojanstva moderne hrvatske države ne mogu voditi nikakvi tajni geopolitički paktovi s Beogradom.