Dok posljednji tankeri s naftom i plinom iz Perzijskog zaljeva uplovljavaju u europske luke, analitičari i europski čelnici polako shvaćaju što ih čeka kada te isporuke prestanu. Ugledni POLITICO piše da Europa nije u stanju ni zamisliti razmjere nadolazećeg energetskog udara, predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde upozorava da su dugoročne posljedice vjerojatno izvan onoga što u ovom trenutku možemo i zamisliti, a Trump je Europljanima poručio da si moraju sami naći naftu. Hrvatska, koja već sada drži rekord inflacije u eurozoni, u svemu ovome nema posebno udobno mjesto.
Hormuški tjesnac zatvoren, Europa bez sigurnosne mreže
Oko 20 posto svjetske nafte i plina prolazi kroz Hormuški tjesnac, koji je zbog rata u Iranu prestao funkcionirati kao normalna plovidbena ruta. Dok rat ulazi u peti tjedan, azijske zemlje agresivno podižu cijene nudeći više za iste tankere koji bi inače plovili prema Europi, a tankeri s američkim ukapljenim prirodnim plinom već su promijenili kurs prema azijskim tržištima. Uskoro pristižu i posljednje isporuke iz Katara, a zatim – prema procjenama analitičara – Europa više neće imati sigurnosne mreže. Njemački kancelar Friedrich Merz usporedio je nadolazeće opterećenje za europsko gospodarstvo s pandemijom Covida i početkom rata u Ukrajini, Christine Lagarde upozorila je da bi sukob mogao potrajati godinama, a talijanski ministar obrane Guido Crosetto potvrdio je da živi s ovom stvarnošću 24 sata dnevno i da ima informacije zbog kojih ne može spavati.
Gorivo, hrana, letovi, krediti – sve poskupljuje
Za razliku od prijašnjih energetskih kriza, ova pogađa sve izvore energije odjednom – sirovu naftu, plin i rafinirane derivate poput dizela i avionskog goriva. Euro Super 95 već je u samo mjesec dana poskupio oko 15 posto, a to je, upozoravaju analitičari, tek početak. Vlade pokušavaju ublažiti udar smanjenjem poreza, no ako opskrba ne bude obnovljena, u igri su i nepopularne mjere poput zabrane vožnje nedjeljom i racionalizacije goriva – scenariji koji podsjećaju na energetsku krizu iz 1970-ih godina. Kriza se već prelijeva na industrijsku proizvodnju, osobito na energetski intenzivne sektore poput kemijske i čelične industrije, rastu cijene plastike i gnojiva što pritišće poljoprivredu i hranu, a cijene avionskog goriva udvostručile su se što znači skuplje karte i manje letova.
Stagflacija kuca na vrata, Trump pere ruke
Kombinacija rasta cijena i usporavanja gospodarstva prijeti povratkom stagflacije – opasne pojave u kojoj inflacija raste, a gospodarski rast istovremeno pada. Europska komisija procjenjuje pad rasta na oko jedan posto, dok bi inflacija mogla ponovno skočiti i natjerati Europsku središnju banku na povećanje kamatnih stopa – što znači skuplje kredite, veće rate za građane i još veći pritisak na državne proračune koji su već sada prenapeti. Čak i ako rat u Iranu odmah završi, oporavak će trajati najmanje godinu dana, a što sukob potraje dulje, posljedice postaju teže. Donald Trump je u svemu tome pokazao koliko računa vodi o europskim interesima: “Morat ćete naučiti boriti se za sebe… nađite vlastitu naftu.” Europa, koja je godinama ignorirala upozorenja o energetskoj ovisnosti i nije gradila rezervne kapacitete ni alternative, sada skupo plaća cijenu tog zanemarivanja, a Hrvatska koja već drži crni rekord eurozone po inflaciji u ovom scenariju nema mnogo razloga za optimizam.
Što vi mislite?
Podjelite s nama vašu reakciju na ovu vijest!
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0
-
0