Ekstremna ljevica: Preraspodjela bogatstva kao povratak u doba komunizma

Možemo! je predstavio ekonomski program koji se temelji na tri pravca: preraspodjeli bogatstva kroz veće poreze, masovnim ulaganjima u javne usluge i zelenoj transformaciji kao “ekonomskoj prilici”. Sekta tvrdi da je “bogatstvo u Hrvatskoj previše koncentrirano u rukama nekolicine” te da je “vrijeme da taj višak uložimo u vrtiće, bolnice i stanove koji su dostupni svima”.

U prvom stupu programa predlažu uvođenje većih poreznih stopa na visoku imovinu i kapitalnu dobit, smanjenje poreznog opterećenja na rad te oporezivanje “ekstraprofita” u sektorima koji su ostvarili rekordne zarade tijekom kriza. Zvuči poznato – slične su ideje već godinama kružile europskom ljevicom, a rezultati su, blago rečeno, neujednačeni. Hrvatska, koja je tek nedavno digla kreditni rejting na “A” i postala jedna od najbrže rastućih ekonomija u regiji, trebala bi, prema Možemo!, naglo “zakočiti” i okrenuti se redistribuciji umjesto rastu.

Stanovi, zdravstvo, vrtići: tko će to izgraditi i do kada?

Drugi stup programa posvećen je javnim uslugama. Možemo! predlaže izgradnju javnih stanova za najam kako bi se obuzdalo tržište nekretnina i mladima omogućilo osamostaljenje, jačanje primarne zdravstvene zaštite i smanjenje lista čekanja “boljom organizacijom i financiranjem javnog sustava”, te besplatne vrtiće i tople obroke u školama diljem Hrvatske.

Sve su to lijepe ideje koje se lako pišu u programskim dokumentima, ali je pitanje izvora financiranja uvijek isto: Europa je već godinama pokušavala uvesti “porez na bogatstvo” i “preraspodjelu ekstraprofita”, a većina tih inicijativa ili nije zaživjela ili je imala minimalan učinak. U Hrvatskoj, gdje je javna uprava ionako preglomazna, uvođenje novog sloja državnih stambenih agencija, stambenih fondova i javnih najmodavaca zvuči kao recept za novi sustav nepotizma i netransparentnih natječaja – a ne rješenje za mlade koji ne mogu kupiti stan.

Zelena transformacija: solari i vjetrenjače kao spas od skupih računa

Treći stup programa odnosi se na “zelenu transformaciju kao ekonomsku priliku”: ulaganje u solarne i vjetroelektrane radi energetske neovisnosti, smanjenje računa za kućanstva i poticanje “zelenih poslova s dostojanstvenim plaćama”. I tu je ideja u redu koliko god je izvedba upitna – Hrvatska već ima Nacionalni plan oporavka i otpornosti s jasno definiranim zelenim ulaganjima, a privatni sektor ionako ubrzano gradi solarne elektrane.

Možemo! ne nudi konkretan vremenski okvir, izvor financiranja ni procjenu troškova programa – samo generalnu viziju u kojoj država sve rješava, tržište je problem, a “nekolicina bogatih” plaća sve. Ta ista stranka koja u Zagrebu već godinama upravlja gradom i koja nije uspjela riješiti ni dostupno stanovanje ni liste čekanja u zdravstvu, sada nudi iste te recepte za cijelu Hrvatsku.

Možemo! u oporbi: lagano je obećavati kad nisi taj koji plaća

Dok su bili na vlasti u Zagrebu, Možemo! je imao realnu mogućnost testirati barem dio svog programa: gradski stanovi za najam, besplatni vrtići, javni prijevoz, zeleni Zagreb. Rezultati su bili skromni, a problemi s kojima se suočava prosječan Zagrepčanin – cijene najma, liste čekanja, prometni kolaps – ostali su isti ili su se pogoršali.

Sada, iz parlamentarne oporbe, stranka nudi “radikalan zaokret” za cijelu Hrvatsku, uz retoriku o “preraspodjeli bogatstva” i “zelenom otpornom razvoju” koja zvuči privlačno na kongresu, ali pada na prvom ozbiljnijem pitanju: koliko košta, odakle novac i zašto to niste napravili kad ste imali prilike? Do odgovora na ta pitanja, ekonomski program Možemo! ostaje ono što je uvijek bio – politički marketing namijenjen onima koji vole čitati lijepe programe, a ne pitati za račun.