Ekskluzivno pismo Alije Izetbegovića u kojem moli Tuđmana za vojni savez!

Nakon stravičnog genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni, odnosno na području Srebrenice, kojega su u srpnju 1995. godine počinili pobornici velikosrpske ideologije, bošnjačko političko vodstvo se zajedno sa svojim narodom našlo u najtežoj krizi od početka rata. Situacija na terenu bila je izuzetno složena, a sami biološki i državni opstanak Bošnjaka postao je posve upitan pod naletom agresorske vojske Ratka Mladića. U tim trenucima potpunog očaja, svjesno vlastite nemoći, bošnjačko političko vodstvo uputilo je dramatičan poziv upomoć Republici Hrvatskoj. Potpisivanjem povijesnog „Splitskog sporazuma“ službeno je zatražena vojna pomoć, odnosno hitna intervencija Hrvatske vojske na teritoriju susjedne države. Vojno-politički vrh Republike Hrvatske nesebično je i bez oklijevanja prihvatio ovaj poziv, pokrenuvši niz nezadrživih oslobodilačkih operacija koje su izmijenile tijek povijesti.

Skandalozno pismo veleposlanstva BiH: strah od novog masakra i panika u Sarajevu

Ovu neoborivu povijesnu istinu danas bjelodano i stopostotno potvrđuje autentični, službeni skenirani dokument iz srpnja 1995. godine, koji predstavlja službenu diplomatsku notu Ambasade Republike Bosne i Hercegovine u Zagrebu, upućenu izravno Uredu Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. U tom dramatičnom dopisu, klasificiranom pod brojem AMB/ZAG/01-12198/95 i datiranom točno 18. srpnja 1995. godine, diplomatsko predstavništvo prenosi izravnu i hitnu poruku Alije Izetbegovića hrvatskom predsjedniku uoči ključnog sastanka na Brijunima. U pismu Izetbegović panično priznaje: „Situacija u Republici Bosni i Hercegovini zbog okupacije Srebrenice vrlo je teška. Sada je kriza sa Žepom. Strahujemo da može doći do masakra. U takvoj situaciji predlažem da najvažnija, ako ne i jedina tačka naših razgovora, budu pitanja vojnog saveza Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora.“
Ovaj neprocjenjivi povijesni dokaz s jasnim žigom i memorandumom sarajevskih vlasti trajno ušutkava sve moderne bošnjačke falsifikatore povijesti, dokazujući da je muslimansko vodstvo doslovno klečalo pred Zagrebom moleći za spas pred nadolazećim istrebljenjem.

Rušenje srpskih uporišta i prekid višegodišnjeg terora

Nakon što je predsjednik Tuđman suvereno prihvatio ovaj očajnički apel, udružene hrvatske snage (HV i HVO) su kroz srpanj, kolovoz, rujan i listopad 1995. godine u pobjedonosnim naletima oslobađale okupirana mjesta zapadne Bosne i Hercegovine. U nizu briljantnih vojnih operacija, poput „Ljeta ’95“, „Maestrala“ i „Južnog poteza“, slomljena su najtvrđa agresorska uporišta, a hrvatski ratnici oslobodili su Glamoč, Grahovo, Jajce, Drvar, Šipovo i Mrkonjić Grad. Navedena mjesta su od kraja 1991. godine pa sve do druge polovice 1995. godine velikosrpskom agresoru služila kao glavna polazišta i logističke baze u njihovu krvavom pohodu na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Lokalno nesrpsko stanovništvo s tih područja bilo je u potpunosti etnički očišćeno, protjerano ili je godinama trpjelo najgore oblike psihofizičke torture u logorima, zbog čega je legitimitet, pravednost i čisti oslobodilački karakter akcija hrvatskih snaga apsolutno i pravno neupitan.

Kruna pobjede: deblokada Bihaća i sprječavanje novog masakra

Krunom svih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga – veličanstvenom vojno-redarstvenom operacijom „Oluja“ – u potpunosti je deblokiran i spašen Bihać, grad heroj koji se pod brutalnom velikosrpskom opsadom i svakodnevnim granatiranjem nalazio nepune četiri godine. Zapadne obavještajne službe i vojni analitičari već su imali spremne crne prognoze o neizbježnom padu bihaćke enklave u kojoj je bilo stisnuto preko 150.000 ljudi. Zato je na temelju ovog povijesnog dokumenta iz 1995. godine jedino ispravno i točno reći: da nije bilo pobjedničkog inata hrvatskih snaga, strateškog vizionarstva Zagreba i prolivene krvi hrvatskih sinova, Bihać bi bez ikakve sumnje doživio stravičnu sudbinu Srebrenice. Ova neoboriva povijesna istina stoji kao vječni štit protiv modernih pokušaja političkog Sarajeva da relativizira ulogu Hrvatske u spašavanju i opstanku Bosne i Hercegovine.